Brešić, Vinko, hrvatski književni povjesničar, pjesnik i publicist (Grgurići kraj Livna, 17. VIII. 1952). Studij jugoslavistike i filozofije završio 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1983. i doktorirao radom o časopisima M. Marjanovića. Na istome fakultetu redoviti je profesor novije hrvatske književnosti. Kao istraživač hrvatske književnosti XIX. i XX. st. objavio je nekoliko knjiga (Dobriša Cesarić, 1984; Dragi naš Šenoa, 1992; Novija hrvatska književnost, 1994; Teme novije hrvatske književnosti, 2001; Slavonska književnost i novi regionalizam, 2004) te priredio izdanja djela više hrvatskih pisaca. Bavi se književnom periodikom (Časopisi Milana Marjanovića, 1990; Čitanje časopisa, 2005) i putopisima (Hrvatski putopisi, 1996), autobiografijom (Autobiografije hrvatskih pisaca, 1997) i biografijom. Autor je i dviju pjesničkih zbirki (Srebrni dlan, 1971; 44 pjesme, 1977), eseja i književnih kritika te publicističke Knjige o Virovitici (1999).
