Bracciolini [brač:oli:'ni], Poggio, talijanski humanist (Terranuova, danas Terranuova Bracciolini, 11. II. 1380 – Firenca, 30. X. 1459). Humanističku izobrazbu stekao u Firenci, zahvaljujući suradnji s Linom Colucciom Salutatijem. Godine 1403. u Rimu je postao apostolski tajnik Bonifacija IX. pa je putovao Engleskom, Francuskom i Njemačkom. Po povratku u Rim obavljao visoke dužnosti pri Svetoj Stolici, a 1453., kao privrženik Medičejaca, postao je kancelarom Firentinske Republike. Otkrio Lukrecijev spjev De rerum natura, Ciceronove govore, Kvintilijanovu Institutio oratoria, djela Valerija Flaka, Kolumele, Stacija, Manilija, Silija Italika, Amijana Marcelina i dr. Začetnik je nove humanističke književnosti i najuspjeliji pisac na latinskome svojega doba. Piše filozofsko-moralne rasprave O škrtosti (De avaritia, 1428–29), O promjenljivosti sreće (De varietate fortunae, 1431–48), O plemenitosti (De nobilitate, 1440), O nesretnom stanju vladarȃ (De infelicitate principum, 1440), Protiv licemjera (Contra hypocritas, 1447–48). Autor je povijesti Firence od 1350. do mira u Lodiju 1454. Povijest firentinskog naroda (Historiae florentini populi, 1454–59). Zbirka šala i anegdota Knjiga dosjetaka (Liber facetiarum, 1438–52) bila je poznata diljem Europe, a objavljena je i na hrvatskome u prijevodu Petra Pejčinovića (zajedno s latinskim izvornikom, u Sarajevu, 1962).
