Bononcini [bononči:'ni], Giovanni, talijanski skladatelj i violončelist (Modena, 18. VII. 1670 – Beč, 9. VII. 1747). S 15 godina objavio prva djela, a s 20 postao znamenit kao virtuoz na violončelu. Djelovao u Bologni, Milanu, Rimu, Veneciji, Berlinu, Parizu, Lisabonu i Beču (1699–1711) i Londonu (1720–oko 1732) kao dvorski skladatelj. Plodan autor kantata, izazivao je divljenje zbog slatkoće svoje melodioznosti, harmonijske smjelosti te izražajna i patetična stila. Skladao kazališna djela s puno uravnoteženosti i osjećaja za mjeru s vještom uporabom tehničko-stilskih sredstava epohe. Autor oratorija, serenada, kratkih kazališnih komada, 250 kantata za glas solo, instrumentalne glazbe i vokalne crkvene glazbe. Hvalili su ga Padre Martini i Ch. Burney zbog sretnog spoja skladateljske djelatnosti i čelističke virtuoznosti.
