Boleslav V. Stidljivi (poljski Bolesław V Wstydliwy [bole'słaf fstɨdli'vɨ]), poljski veliki knez (Stary Korczyn, 21. VI. 1226 – Krakov, 7. XII. 1279). Posljednji muški pripadnik malopoljskog ogranka Pjastovića, sin Leszeka I. Bijeloga i kijevske princeze Grzymisłave. Već kao dijete knez Sandomierza pod regentstvom, nakon očeva ubojstva posvojio ga je 1228. očev nasljednik Vladislav III. Tankonogi, a 1233. zatočio ga je stric Konrad od Mazovije. Oženio je 1239. kćer hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV. Arpadovića Kunegundu (sv. Kinga), s kojom je dao zavjet čednosti. Dva velika mongolska pohoda na Poljsku 1241. i 1259. natjerala su ga na bijeg u Ugarsku. Plemstvo ga je, nakon Konradova osvajanja Krakova 1241–43., postavilo 1243. na krakovsko prijestolje te je isprva vladao pod majčinim utjecajem. Konradov novi pokušaj osvajanja središnje vlasti 1246. okončan je njegovom smrću iduće godine, no borbe su se nastavile s Konradovim sinom Kazimirom I. Kujavskim (Kazimir Konradowicz) sve do sporazuma potkraj 1260. Budući da nije imao nasljednika, Boleslav V. posvojio je 1265. Konradova unuka Leszeka II. Crnoga, što je 1273–74. izazvalo pobunu kneza Vladislava Opolskoga (Władysław opolski) koji je neuspješno napao Krakov. U dva je navrata (1253. i 1260) podupirao ugarske pohode protiv Čeha. S novim hrvatsko-ugarskim kraljem Stjepanom V. Arpadovićem sklopio je 1270. mir koji je prestao Stjepanovom smrću dvije godine poslije, nakon čega je podupirao češkoga kralja Otakara II. Neuspješno je pokušao pokoriti baltička plemena Jatvinga 1248–49., 1264. zaustavio je njihovo desetogodišnje haranje Malom Poljskom, a 1265–66., 1273. i 1278. zaustavio je kijevsko-litavske ratne prodore na Malu Poljsku. Posebnu je pozornost posvetio napretku gradova, davanjem privilegija unaprijedivši trgovinu i porast stanovništva desetkovanoga mongolskim upadima.
