Bilandžić, Dušan, hrvatski politolog, povjesničar i političar (Maljkovo kraj Sinja, 20. VII. 1924 – Zagreb, 4. III. 2015). Pravni fakultet završio je 1959. u Beogradu, a doktorirao 1965. na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Zagrebu. Sudionik je antifašističkog pokreta 1941–45. Na službi u JNA 1945–60., u kojoj je od 1949. bio nastavnik na visokim vojnim školama, a od 1958. profesor povijesti II. svjetskog rata na Višoj vojnoj akademiji u Beogradu; 1960. napustio je JNA u činu pukovnika. Od 1960. radio je u Centralnom vijeću Saveza sindikata Jugoslavije, od 1964. član je Predsjedništva i sekretar Centralnog vijeća; bavio se istraživanjem problema razvoja radničkog samoupravljanja. Kao honorarni docent predavao je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1965–67. Bio je direktor Instituta za historiju radničkog pokreta u Zagrebu 1967–69., potom direktor Centra za društvena istraživanja CK SKJ 1969–74. Istodobno je kao honorarni docent (od 1967) i izvanredni profesor (od 1970) predavao na FPN-u u Zagrebu. Od 1974. do umirovljenja 1990. redoviti je profesor FPN-a; u dva mandata dekan Fakulteta (1974–78). Bio je član CK SKH 1968–72. i član Izvršnog komiteta CK SKH te saborski zastupnik 1974–82. Pripadao je reformskomu krilu SKH, sudjelovao u procesu demokratske transformacije i ostvarenju državne neovisnosti Hrvatske te je 1990. postao potpredsjednik republike. Od 1994. do 1996. radio je u diplomatskoj misiji u Uredu RH u Beogradu. Redoviti član HAZU od 1991. Objavio je velik broj rasprava, više od 20 studija i knjiga o problemima povijesti, međunacionalnih odnosa i značaju političkih institucija Jugoslavije, samoupravljanju i tržištu, te opsežno memoarsko djelo Povijest izbliza (2006). Glavna djela: Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: glavni procesi (1978) i Hrvatska moderna povijest (1999).
