Belišće, grad na desnoj obali rijeke Drave, 31 km sjeverozapadno od Osijeka; 5354 st. (2021). Leži uz željezničku prugu Belišće–Bizovac (otvorena 1970; danas samo za teretni promet) i nedaleko od ceste Osijek–Donji Miholjac. Na jugu je morfološki spojen s Valpovom, a na sjeveru je od 2001. cestovnim mostom povezan s Baranjom. Središte je iskorištavanja šuma u porječju Drave i Karašice. Razvijene su drvna (pilana, kemijska i mehanička obradba drva, proizvodnja papira i kartonske ambalaže), metalna (strojevi za drvnu industriju, hidraulične i druge preše, strojevi za proizvodnju automobilskih guma, turbinske komponente strojeva, metalne konstrukcije, obradba metala), kemijska (plastične mase i dr.) industrija i proizvodnja elektroopreme. Potiče se kulturni turizam utemeljen na industrijskoj baštini i rekreacija (bazen, biciklističke staze, ribolov). Franjevački samostan i crkva sv. Josipa Radnika, amatersko kazalište (otvoreno početkom XX. st.); očuvani primjeri industrijske arhitekture (tvornica, radničke zgrade, željezničarske kuće, gradski muzej, mlin, upravna zgrada željeznice). Gradski muzej iz 1975. prikazuje razvoj naselja i društveni život stanovnika pod utjecajem industrije i željeznice (spomenik gater, spomen-vlak). – Na području grada i okolice pronađena su prapovijesna nalazišta. Grad je nastao nakon što je 1884. ondje madžarska tvorničarska obitelj Gutmann kupila šumsko područje i otvorila pilanu (→ belišće d.d.). Potkraj XIX. i početkom XX. st. obitelj širi drvno-prerađivačku industrijsku djelatnost i gradi mrežu uskotračnih pruga (ukinute 1970); stanovništvo raste, uglavnom doseljavanjem iz hrvatskih krajeva, pa se gradi radničko naselje s pratećim sadržajima (radnički dom, škola itd.). Obitelj Gutmann 1905. gradi palaču s historicističkim pročeljem i secesijskom unutrašnjošću koja je služila za upravne poslove; početkom 1992. uništena je u požaru nakon topničkog napada (preostali su vanjski zidovi i podrum). U drugoj polovici XX. st. razvija se celulozno-papirna i druga industrija.
