Bazjanac, Davorin, hrvatski inženjer strojarstva (Beravci kraj Slavonskog Broda, 22. IX. 1902 – Zagreb, 21. IX. 1988). Diplomirao strojarstvo na Visokoj tehničkoj školi u Zürichu, gdje je 1943. i doktorirao. Na Tehničkom fakultetu u Zagrebu izabran 1954. za redovitog profesora. Bio je dekan Strojarsko-brodograđevnog fakulteta (1958–59). Bavio se torzijskim vibracijama brodskih pogonskih strojeva i eksperimentalnom analizom deformacija i naprezanja, posebno primjenom fotoelasticimetrije. Napisao mnogobrojne udžbenike: Tehnička mehanika (1946), Osnovi teorije mehanizama (1954), Statika (1957), Nauka o čvrstoći (1962), Kinematika (1969), Dinamika (1974). Razvio znanstveno-popularnu djelatnost na području aeronautike, astronautike i raketne tehnike. Dobio Nagradu »Nikola Tesla« (1969), Nagradu »Fran Tućan« (1987) te Nagradu za životno djelo (1975).
