Barbizonska škola, slikarska škola nazvana po selu Barbizonu kraj šume Fontainebleau, gdje je od 1830., kada se pokret oblikovao u školu, do 1875., tj. do afirmiranja impresionizma, djelovala skupina francuskih slikara. Barbizonska škola nastala je kao reakcija na akademsko slikanje krajolika, koji je kao tema zanemaren ili pak rađen shematski. Poticaj su dobili 1824. na izložbi engleskih slikara krajolika J. Constablea, R. P. Boningtona i C. Fieldinga, čiji su krajolici, naslikani izravno u prirodi, puni svjetlosti i atmosfere. U svojem kultu prirode traže poetične i idilične ugođaje, paleta je uglavnom zatvorena, prevladavaju zagasiti tonovi nizozemskih slikara krajolika XVII. st.
Osnivač je škole Th. Rousseau, koji je slikao motive iz fontainebleauovske šume, njezine čistine, skupine drveća i razlivene vode. Po odabiru tema i slikarskom pristupu bliski su mu J. Dupré, N. Diaz da la Peña i Ch.-F. Daubigny, te animalist C. Troyon. Usporedno s barbizoncima izgrađuje J.-F. Millet svoj realistički izraz, a C. Corot ostvaruje poetične krajolike u prigušenoj i mekoj rasvjeti srebrenkastih tonova. Barbizonska škola kao stvarni začetnik plenerističkoga slikarstva utjecala je na razvoj europskoga pejsažnog slikarstva u XIX. st.
