Banville [bᾶvi'l], Théodore de, francuski pjesnik (Moulins, 14. III. 1823 – Pariz, 13. III. 1891). Predstavnik drugog naraštaja romantičara, blizak Th. Gautieru i parnasovcima. Zaljubljen u larpurlartističku igru riječima i rimama, držao da je formalna virtuoznost stiha jedina vrijednost poezije. Započeo zbirkom Karijatide (Les Cariatides, 1842). Glavno djelo Pelivanske ode (Odes funambulesques, 1857). Zbirka Trideset i šest veselih balada (Trente-six ballades joyeuses, 1875) nasljeduje duh starih Villonovih balada. Napisao desetak kazališnih tekstova, pretežno u stihovima: Sokrat i njegova žena (Socrate et sa femme, 1885), Gringoire (1886., posvećen Victoru Hugou) i dr. Bavio se i teorijom pjesništva: Mali traktat o francuskom pjesništvu (Petit traité de poésie française, 1872).
