Bangladeš (bengalski: Bengalska zemlja; službeno: Gana Prajatantri Bangladesh; Narodna Republika Bangladeš), država u južnoj Aziji (istočni dio Indijskoga poluotoka), između Indije na zapadu, sjeveru i istoku (duljina granice 4053 km), Mjanmara na jugoistoku (193 km) i Bengalskoga zaljeva na jugu; obuhvaća 147 570 km².
Prirodna obilježja
Najveći dio Bangladeša zauzima aluvijalna močvarna nizina rijeka Gangesa, Brahmaputre (Jamuna) i Meghne. Ta nizina (90% površine Bangladeša), koja je mjestimice samo 9 m iznad razine mora (Bengalski zaljev), sastoji se od područja sadašnje delte na jugu (oko 60 000 km²) i područja stare fosilne delte na sjeveru, koja je 30 do 100 m viša od sadašnje. Kvartarni riječni nanosi u delti mjestimice su debeli nekoliko kilometara. Prema sjeveru prelazi aluvijalna nizina u brežuljkaste ogranke gorja Khasi (Indija), a prema jugoistoku u ogranke vapnenačkoga gorja Mizo (prije Lushai). Brežuljkasto tlo Chittagonga (do 1230 m), visoko prosječno 610 m, pruža se od sjevera prema jugu u 10 niskih međusobno usporednih lanaca.
Za klimu Bangladeša karakteristična je izmjena ljetnog (lipanj–listopad) i zimskog monsuna. Godina se dijeli na kišno, vlažno ljetno (ožujak–lipanj) doba i suho zimsko (listopad–veljača) doba. Klima je zbog prevelike vlage (za kišnog razdoblja poveća se oko 95%) od polovice ožujka do listopada gotovo nepodnošljiva. Minimalna temperatura iznosi ljeti 21 °C do 22 °C, a maksimalna 32 °C do 35 °C. Za zimskog monsuna od listopada do kraja veljače klima je blaga, suha i vrlo ugodna. Godišnja količina oborina raste od zapada (1400 mm) prema istoku (3000 do 4000 mm, a mjestimice i više od 12 000 mm). Za izmjene monsuna u ožujku, travnju i listopadu česti su tropski cikloni, koji nanose goleme štete, osobito poplavama; od njih je stradalo više od milijun ljudi, najviše 1737., 1876., 1970. i 1991. Od svibnja do kolovoza, za kopnjenja snijega na Himalaji i monsunskih kiša, rijeke poplavljuju golema područja i zbog niskih obala mjestimice mijenjaju tokove. Najveći dio Bangladeša pripada plovnom riječnom sustavu Gangesa i Brahmaputre, koji ima nivalno-pluvijalni režim. Morska obala (580 km) pripada uglavnom delti Gangesa, a ispresijecana je mrežom kanala i riječnim rukavima, od kojih je za plovidbu i promet najvažniji Meghna.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2011. u Bangladešu živi 142 319 000 st. S prosječnom naseljenošću od 964,4 st./km² (2011) ubraja se u najgušće naseljene zemlje Trećeg svijeta. Stanovnici su najvećim dijelom Bengalaci (97,7%) te pripadnici manjih plemenskih skupina (1,1%): Chakma (0,2%), Saontal (0,2%), Marma (0,1%) i dr. Po vjeri su muslimani (88,3%, 2005), hinduisti (10,5%), budisti (0,6%), kršćani (0,3%) i dr. (0,3%). Godišnji porast stanovništva iznosi 1,3% (2006–11). Niži je od prirodnog priraštaja stanovništva (1,76%, odnosno 17,6‰, 2010) zbog iseljavanja; natalitet 23,4‰ (2010) i mortalitet 5,8‰ (2010) su u opadanju; mortalitet dojenčadi iznosi 49,0‰ (2009). Stanovništvo je u prosjeku vrlo mlado (zemlja djece); u dobi je do 14 godina 34,8% st., od 15 do 59 godina 58,1% st., a u dobi od 60 i više godina 7,1% st. (2010). Očekivano trajanje života iznosi 67,6 godina za muškarce i 71,3 godine za žene (2010). U primarnim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo) zaposleno je samo 43,8% aktivnog stanovništva, u sekundarnim djelatnostima (rudarstvo, građevinarstvo, industrija) 16,0%, a u uslužnim djelatnostima 40,2% (2004–05). Sveučilišta su u Dhaki (osnovano 1921), Rajshahiju (1953), Mymensinghu (1961), Chittagongu (osnovano 1966); službeni je jezik bengalski (bangla); pismeno je 55,3% st. (2009). Glavni je grad Dhaka (prije Dacca; 7 000 940 st., šire gradsko područje 12 797 394 st., 2008); ostali veći gradovi (2008): Chittagong (2 579 107 st., odnosno 3 858 093 st.), Khulna (855 650 st., odnosno 1 388 425 st.), Rajshahi (prije Rampur Boalia; 472 775 st., odnosno 755 495 st.), Narayanganj (1 450 000 st.), Tungi (417 500 st., 2009), Sylhet (399 400 st., 2009) i dr.; u gradovima živi 27,6% st. (2009).
Gospodarstvo
Gospodarski razvoj nakon stjecanja neovisnosti 1970-ih bio je opterećen ratnim razaranjem i nepovoljnim društveno-gospodarskim nasljeđem (velika ovisnost stanovništva o poljoprivredi, slaba obrazovanost radništva, raširenost siromaštva, tehnološka zaostalost i dr.) te prirodnim nepogodama s katastrofalnim posljedicama. U velikom nevremenu i poplavama 1970. bilo je više od 500 000 poginulih, a velike poplave uz nesposobnost i korupciju vladajućih izazvale su 1974. masovnu glad u kojoj se broj umrlih procjenjuje na više od milijun; 1988. bilo je poplavljeno oko 70% teritorija Bangladeša, a 1991. u nevremenu je poginulo više od 150 000 ljudi. Vrijednost BDP-a sporo je rasla od 19,4 milijarde USD (1975) na 22,2 milijarde USD (1985), te na 37,9 milijarda USD (1995). Nepovoljno djeluje i veliko povećanje stanovništva sa 77,8 milijuna (1975) na 100,2 milijuna (1985) te na 122,6 milijuna (1995). Stoga je i BDP po stanovniku ostao nizak: približno 250 USD (1975), oko 222 USD (1985) i 309,5 USD (1995). Početkom 2000-ih Bangladeš je i dalje među slabo razvijenim zemljama unatoč postupnom rastu BDP-a (2019. dosegnuo je 7,9% a potom je manji); politička nestabilnost i korupcija nastavili su opterećivati razvoj. Prema procjenama UN-ovih agencija, 2021. u ukupnom stanovništvu siromašnih je 24,6% (41,2 milijuna st.), a dodatnih 18,2% (30,8 milijuna st.) pod prijetnjom je osiromašenja. Prema službenim državnim podatcima udjel siromašnoga stanovništva smanjen je s 41,5% (2006) na 18,7% (2022). Tijekom 2020–23. prosječna stopa nezaposlenosti iznosila je približno 5%, a inflacije 7,2% (2023. stopa inflacije je 9,9%). BDP je 2022. iznosio 460 milijarda USD (oko 2716 USD po stanovniku), a 2023. smanjen je na 437,4 milijarde USD (2551 USD po stanovniku). Gospodarski su važne doznake zaposlenih u inozemstvu koje su 2023. iznosile 22,3 milijarde USD. U sastavu BDP-a procijenjeni je udjel poljoprivrede 11%, industrije 35% a uslužnoga sektora 54% (2023). U poljoprivrednoj su ponudi riža, tropsko voće, kukuruz, šećerna repa, krumpir, luk, čaj, papar, juta, i dr. U industriji se razvija proizvodnja odjeće i druge tekstilne robe, prehrambenih proizvoda, građevnog materijala, gnojiva i dr. Od prirodnih bogatstava značajna su ležišta prirodnoga plina u podmorju, obradivo zemljište, šumski i riblji fond, ležišta ugljena i dr. Vrijednost robnog izvoza 2022. bila je 54,5 milijarda USD, a uvoza 66,4 milijarde USD. Oko 90% izvoza odnosi se na odjeću i druge tekstilne proizvode, po čemu je Bangladeš vodeći u svijetu. Prema udjelu u izvozu glavni su partneri SAD (15,8%), Njemačka (15,2%), Velika Britanija (7,8%), Španjolska (7,2%), Poljska (5,5%) i Francuska (4,2%). Uvozi naftne derivate, električnu energiju, sirovi pamuk i tekstilije, metale i metalni otpad, prehrambene proizvode, strojeve i opremu, vozila, kemikalije, plastične i papirne proizvode, ugljene brikete, i dr. Najviše uvozi iz Kine (34,5%), Indije (16,9%), Indonezije (5,3%), Singapura (4,6%) i Malezije (3,6%). Veličina javnoga duga iznosi 39,3% BDP-a (2023).
Promet
Bangladeš ima oko 8000 km vodenih putova; najvažniji su Ganges, Brahmaputra i Meghna, u koje mogu ući i morski brodovi. Duljina željezničke pruge iznosi 2835 km (2011), a cestovne mreže 239 226 km (2004; asfaltirano je 23 923 km cesta). Glavne su luke Chittagong, Chalna i Mongla. Zračne luke: Dhaka (Zia; međunarodna), Chittagong, Jessore, Sylhet, Cox’ Bazaar, Iswardi, Rajshahi i Saidpur.
Novac
Novčana je jedinica taka (Tk, BDT); 1 taka = 100 paisa.
Povijest
Nakon diobe Bengala (1947) njegov je istočni dio pripao Pakistanu kao pokrajina Istočni Bengal (od 1955. Istočni Pakistan). Narodna liga Istočnog Pakistana (Awami-liga) osnovana 1949. protivila se političko-ekonomskoj prevlasti zapadnoga dijela Pakistana, zahtijevajući da se bengalskom jeziku prizna službeni status i da se Istočnom Pakistanu omogući samouprava. Od 1966. Awami-ligu predvodio je Mujibur Rahman. Pod njegovim je vodstvom ta stranka na izborima 1970. osvojila gotovo sva zastupnička mjesta u pokrajinskom parlamentu, kao i većinu zastupničkih mjesta u saveznom pakistanskom parlamentu. Predsjednik Pakistana Yahya Kan i vođa Pakistanske narodne stranke (vodeće u Zapadnom Pakistanu) Zulfikar Ali Bhutto početkom 1971. neuspjelo su pregovarali s Rahmanom o novoj pakistanskoj vladi i statusu Istočnoga Pakistana. Zatim je Yahya Kan odgodio zasjedanje novog saziva parlamenta i zabranio Awami-ligu (koja je dotad prihvatila secesionističku politiku s neovisnim Bangladešom kao konačnim ciljem), a Rahman je zatvoren te osuđen na smrt. Vodstvo Awami-lige je 26. III. 1971. donijelo deklaraciju o neovisnosti Bangladeša (ratificirali su je 10. IV. 1971. savezni i pokrajinski zastupnici lige), potom je osnovana privremena vlada u izbjeglištvu (u Calcutti), a zatvoreni Rahman proglašen je prvim predsjednikom. Iskoristivši sukobe pobornika i protivnika neovisnosti Bangladeša pakistanska vojska je oružano intervenirala što je potaknulo građanski rat (Rat za neovisnost Bangladeša) s masovnim žrtvama. Uz približno 40 000 poginulih pripadnika svih vojnih jedinica, broj smrtno nastradalih civila procjenjuje se od više stotina tisuća do tri milijuna, mahom žrtava pakistanske vojske (zločini koje uključuju i približno 200 000 silovanih žena), a izbjeglih u indijski Zapadni Bengal bilo je oko osam milijuna. Bangladeške gerilske jedinice Mukti Bahini (ustrojene od ožujka 1971) su od kolovoza bile sve uspješnije u borbama s pakistanskom vojskom, a u sukob se uključila i Indija koja je nakon pakistanskog napada na njezine zrakoplovne baze 3. XII. 1971. ušla u rat s Pakistanom. Indijska vojska i bangladeški gerilci su do 16. XII., kada su pakistanske snage u Dhaki kapitulirale, zauzeli cijeli Bangladeš omogućivši mu neovisnost (bilo je zarobljeno oko 90 000 pakistanskih vojnika). Početkom 1972. Rahman je oslobođen te je 1972–75. bio premijer (Awami-liga je velikom većinom pobijedila na izborima 1973). Nova je država uspostavila bliske odnose s Indijom, Ustav je donesen 1972., iste godine Bangladeš je primljen u Commonwealth, a 1973. u Pokret nesvrstanih. Pakistan je 1974. priznao Bangladeš koji je te godine primljen u UN i Organizaciju islamske suradnje, ali se i suočio s masovnom gladi. Rahman je u siječnju 1975. postao predsjednik republike s neograničenim ovlastima, uvevši jednostranački sustav s vladajućom Bangladeškom seljačko-radničkom narodnom ligom (nastalom iz Awami-lige). Izgubivši potporu vojske, u državnom je udaru ubijen zajedno s dijelom obitelji (15. VIII. 1975). Nakon novog državnog udara, vojne pobune i protuudara u studenom, u vodstvo vojno-civilnoga režima ulazi general Ziaur Rahman koji 1977. preuzima položaj predsjednika republike te potom pobjeđuje na predsjedničkim izborima u lipnju 1978 (početkom rujna iste godine osniva Nacionalističku stranku Bangladeša), a ubijen je u vojnom udaru u svibnju 1981. Slijedili su obračuni vojnih frakcija do ožujka 1982. kada vlast preuzima general Hussain Muhammad Ershad koji je potom bio predsjednik republike od prosinca 1983. do prosinca 1990. kada se povukao pod pritiskom masovnih prosvjeda. Povremeno je uvodio izvanredno stanje, a ustavnom promjenom islam je proglasio državnom religijom; početkom 1986. osnovao je Nacionalnu stranku koja je bila na vlasti do izbora 1991 (oporba je bojkotirala izbore 1988). Provođenje društvenih reformi bilo je otežano općim siromaštvom i gospodarskom nerazvijenošću, te čestim katastrofalnim poplavama. Početkom 1990-ih učestale su akcije gerilskoga pokreta Shanti Bahini, koji se od 1975. bori za autonomiju u regiji Chittagong (u tim sukobima poginulo je više od 4000 ljudi, a oko 50 000 izbjeglo je u Indiju). Početkom 1992. pogoršani su odnosi s Mjanmarom, iz kojega je u Bangladeš izbjeglo oko 300 000 pripadnika naroda Rohingya. Dugotrajan prijepor s Indijom oko podjele vode iz rijeke Ganges riješen je sporazumno potkraj 1996. Od uspostave parlamentarne demokracije 1991. na vlasti su se izmjenjivale Nacionalistička stranke Bangladeša koju predvodi Khaleda Zia (udovica Ziaura Rahmana, premijerka 1991–96. i 2001–06) i Awami-liga koju predvodi Sheikh Hasina Wazed (kći Mujibura Rahmana, premijerka 1996–2001. i 2009–24). Početak 2000-ih obilježen je porastom kriminala i islamističkoga terorizma; zbog učestaloga političkog nasilja 2007. je intervenirala vojska te je uvedeno izvanredno stanje (okončano potkraj 2008). U siječnju 2010., nakon dugotrajnog suđenja (od 1997) izvršena je smrtna kazna nad nekoliko urotnika koji su 1975. sudjelovali u ubojstvu Mujibura Rahmana. Opće izbore u siječnju 2014., prosincu 2018. i siječnju 2024., obilježene nepravilnostima, bojkotirao je dio oporbe te je održana politička prevlast Awami-lige. Khaleda Zia bila je 2018. osuđena na zatvor zbog korupcije, a nakon smjene vlasti 2024. presude su poništene te je oslobođena. U srpnju 2024. započeli su masovni prosvjedi protiv autoritarnog režima Sheikh Hasine Wazed (s više od 1000 poginulih), te je ona početkom kolovoza 2024. dala ostavku. Potom je na čelo prijelazne vlade postavljen Muhammad Yunus.
Politički sustav
Prema Ustavu od 16. XII. 1972 (u više navrata suspendiran, te nadopunjen brojnim amandmanima) Bangladeš je unitarna republika, s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, a bira ga parlament za mandat od 5 godina i na najviše dva mandata. Izvršnu vlast ima vlada, na čelu koje je premijer, koji predlaže ostale članove vlade. Premijera imenuje parlament, a ostale članove vlade predsjednik republike. Zakonodavnu vlast ima jednodomni Nacionalni parlament (Jatiya Sangsad) s 350 zastupnika (300 izravno biraju građani, a 50 mjesta rezerviranih za žene popunjava se posredno, razmjerno uspjehu pojedine stranke na izborima). Mandat je parlamenta 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako i imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast ima Vrhovni sud čije članove imenuje predsjednik republike. Administrativno je Bangladeš podijeljen na 7 okruga. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 26. lipnja (1971).
Političke stranke
Narodna liga Bangladeša (Bangladesh Awami League – akronim AL), osnovana 1949., stranka je lijevoga centra (današnji naziv ima od neovisnosti Bangladeša, a do tada je nekoliko puta mijenjala ime). Vodila je pokret za samoupravu te neovisnost Bangladeša, 1966–75. na čelu joj je bio Mujibur Rahman, prvi predsjednik te premijer Bangladeša. AL je na vlasti 1971–75., a Rahman 1975. uspostavlja jednostranački režim s vladajućom Bangladeškom seljačko-radničkom narodnom ligom (nastalom iz AL-a) koja je prestala djelovati nakon vojnog udara iste godine. AL je obnovljen 1977., a Rahmanova kći Sheikh Hasina Wazed stranku vodi od 1981. Stranka je sudjelovala na izborima koje su organizirale vojne vlasti 1979. i 1986 (oba puta je druga), a bojkotirala je izbore 1988. Nakon obnove demokracije vodeća je oporbena stranka 1991–96., potom bojkotira izbore početkom 1996., a na izborima sredinom te godine pobjeđuje te Wazed predvodi vladu do 2001. kada AL ponovno postaje najjača opozicijska stranka. Apsolutnu većinu u parlamentu osvaja na izborima 2008. te se Wazed vraća na premijerski položaj. AL pobjeđuje i na izborima 2014., 2018. i 2024., obilježenima nepravilnostima i bojkotom dijela opozicije. Stranka gubi vlast sredinom 2024. pod pritiskom masovnih prosvjeda, a 2025. privremeno je zabranjena tijekom trajanja sudskog postupka pokrenutog protiv stranačkog vodstva. Nacionalistička stranka Bangladeša (Bangladesh Jatiyatabadi Dal – akronim BJD), stranka je desnoga centra koju je 1978. utemeljio general Ziaur Rahman pošto je bio izabran za predsjednika republike. Bila je na vlasti do državnog udara 1982., a od 1984. vodi je Rahmanova udovica Khaleda Zia. Bojkotirala je izbore koje je organizirao vojni režim 1986. i 1988., a pobijedila je na prvim izborima nakon uspostave demokracije 1991. te je Zia postala premijerka. Pobijedila je i na izborima početkom 1996. koje je oporba bojkotirala, potom je nakon novih izbora iste godina vodeća u oporbi, a na vlasti je ponovno 2001–06. Slabije rezultate ima na izborima 2008 (kada je druga) i 2018., a bojkotira izbore 2014. i 2024. Članica je Internacionale demokratskog centra. Nacionalna stranka (Jatiyo Dal), konzervativna je stranka koju je 1986. utemeljio general Hussain Muhammad Ershad (predsjednik republike 1983–90). Pobjeđuje na izborima 1986. (koje je bojkotirao BJD) i 1988. (koje su bojkotirali i BJD i AL). Na većini izbora od uspostave demokracije 1991. do 2008. bila je treća po broju zastupnika, a 2014., 2018. i 2024. druga (2008. i 2018. u izbornim je savezima s AL-om). Sudjelovala je u AL-ovim vladama 1996–2001. i 2009–19. Nakon Ershadove smrti 2019. njegova udovica Rowshan utjecajna je u stranačkom vodstvu, dok je vođa stranke postao Ershadov brat Ghulam Muhammed Quader.
