Ban, Matija, književnik (Petrovo Selo kraj Dubrovnika, 16. XII. 1818 – Beograd, 14. III. 1903). Filozofiju, retoriku i pedagogiju slušao privatno kod svećenika u Dubrovniku. U franjevački red stupio 1834., ali je već 1835. odustao od svećeničkoga poziva i zaposlio se kao pisar u odvjetničkoj kancelariji. Godine 1839. otišao u Carigrad, a 1844. u Beograd, gdje ga je I. Garašanin pridobio za politički program oblikovan u Načertaniju (1844). Kao tajni agent srbijanske vlade i zagovornik velikosrpskih ideja došao 1848. u Hrvatsku. Godine 1849. pokrenuo i uređivao prva tri godišta časopisa Dubrovnik, predavao francuski jezik na beogradskom Liceju i Vojnoj akademiji, a od 1861. do umirovljenja 1878. upravljao presbiroom. U književnosti se javio talijanskim dramama (Il terremoto di Ragusa, 1835; Dobroslavo, 1836; Fingallo, 1837; Moscovita, 1839). Sastavljao pjesme u duhu slavenofilstva i srpskoga nacionalnog programa i tematski slične romantične epove (Lazar, novski vojvoda, 1879; Prometej, 1884). Zapaženije mjesto u njegovu opusu zauzima 14 drama i tragedija, vezanih uz slavensku povijest (Miljenko i Dobrila, 1850; Mejrima ili Bošnjaci, 1851; Car Lazar, 1858; Marta Posadnica, 1871; 1880; Jan Hus, 1884. i dr.).
