Bally [baji'], Charles, švicarski lingvist (Ženeva, 4. II. 1865 – Ženeva, 10. IV. 1947). Po formaciji je bio filolog, grecist i sanskrtist; postao učenikom F. de Saussurea i usmjerio se prema opisnoj i strukturalnoj lingvistici. S A. Sechehayeom izdao Saussureov Tečaj opće lingvistike (Cours de linguistique générale, 1916). Utemeljio »znanost o izražajnim sredstvima jezika ili stilistiku« (Nacrt stilistike – Précis de stylistique, 1905; Pregled francuske stilistike – Traité de stylistique française, I–II, 1909–10), a pod Saussureovim utjecajem posebnu je pozornost posvetio »lingvistici govora« (koju je držao primarnom u odnosu na lingvistiku jezika), sinkronijskim aspektima jezika, asocijativnim odnosima u jeziku (kao izvoru afektivnog izraza) i odnosima u sintaktičkom (= sintagmatskom) lancu. Sinteza njegovih pogleda sadržana je u djelu Opća lingvistika i francuska lingvistika (Linguistique générale et linguistique française, 1932), gdje izlaže i karakterizaciju francuskoga jezika (osobito u odnosu na njemački). Od ostalih djela valja spomenuti Jezik i život (Le Langage et la vie, 1913).
