Baker [bẹi'kəɹ], David, američki biokemičar i računalni biolog (Seattle, Washington, 6. X. 1962). Na Harvardovu sveučilištu je prvo studirao filozofiju i društvene znanosti, a potom biologiju koju je diplomirao 1984. Doktorirao je iz biokemije na Kalifornijskome sveučilištu u Berkeleyu 1989. Usavršavao se na Kalifornijskome sveučilištu u San Franciscu 1989–93. Od 1993. radi na Washingtonskome sveučilištu u Seattleu.
Bavio se računalnom strukturnom biologijom i metodama dizajna trodimenzijske strukture bjelančevina. Osmislio je jedan od najopsežnijih računalnih alata za dizajn trodimenzijskih struktura bjelančevina de novo (Rosetta). Rabio je računalnu metodu Monte Carlo, s pomoću koje se peptidni fragmenti (→ peptidi) poznatih trodimenzijskih struktura nasumično umeću i uklapaju u polipeptidnu okosnicu kako bi se dobile raznovrsne konformacije bjelančevina. Istraživao je i osmišljavao trodimenzijske strukture bjelančevina koje do tada nisu postojale u bazama podataka. Zaslužan je za dizajniranje prve bjelančevine (Top7) računalnim metodama de novo (2003), a nakon što je proizvedena u laboratoriju, potvrđeno je da ima očekivanu trodimenzijsku strukturu i funkciju. Godine 2008. dizajnirao je enzim koji je katalizirao Kempovu reakciju eliminacije, kemijsku reakciju uklanjanja protona s benzizoksazolnoga prstena pri čemu nastaje 2-hidroksibenzonitrilni produkt, za koju do tada nije postojao prirodni enzim.
Objavio je više od 640 znanstvenih radova, suosnivač je 21 poduzeća i prijavio je više od 100 patenata. Za rad na računalnom dizajnu bjelančevina dobio je, s Demisom Hassabisom i Johnom Michaelom Jumperom, Nobelovu nagradu za kemiju 2024. Istraživač je Medicinskog instituta Howard Hughes (od 2000) i član američke Nacionalne akademije znanosti (od 2006).
