Baja California [ba'xa kalifɔ'rnia] (španjolski: Donja Kalifornija), poluotok između Tihoga oceana i Kalifornijskoga zaljeva, Meksiko; obuhvaća 145 359 km² s 4 567 467 st. (2020); dug je oko 1250 km, širok 40 do 240 km. Geološki je nastavak planinskoga lanca Sierra Nevade prema jugu, s granitnim planinama i uskom obalnom ravnicom. Na sjeveru se izdiže do 3096 m (vrh Picacho del Diablo u gorju Sierra de San Pedro Mártir); u središnjem su dijelu mnogi vulkani (npr. Las Tres Vírgenes, 1996 m) i prostrani izljevi lave, a na jugu se izdiže Sierra la Laguna (2080 m). Na krajnjem sjeveroistoku, duž granice sa SAD-om, nalaze se donji tok i ušće Colorada. Veći je dio poluotoka polupustinjski do pustinjski kraj. Klima je pretežno suha do vrlo suha vruća (200 mm oborina na godinu, uglavnom ljeti), a na krajnjem sjeverozapadu umjerena suha (oborine uglavnom zimi). Srednja je godišnja temperatura na sjeveru 18 do 19 °C, a na jugu do 22 °C; ljeta su vruća, a zime blage. Vegetacija je oskudna (kaktusi i dr.); šume se nalaze samo u višim planinskim pojasevima (bor, hrast). Zbog malo oborina, poljodjelstvo je slabo razvijeno (pamuk, vinova loza, maslina, agrumi). Ležišta zlata, volframa, boksita, mangana, srebra; dobivanje morske soli. Industrija je razvijena uglavnom u graničnom području prema SAD-u, gdje se nalaze najveći gradovi Tijuana i Mexicali. Turizam. Administrativno se dijeli na savezne države Baja California (71 450 km² s 3 769 020 st., 2020; glavni grad Mexicali) u sjevernome dijelu i Baja California Sur (73 909 km² sa 798 447 st.; glavni grad La Paz) u južnome dijelu poluotoka. Glavne su zračne luke Tijuana u Baja Californiji, a San José del Cabo u Baja Californiji Sur. Važne su luke Ensenada na zapadnoj i La Paz na istočnoj obali.
