August III. (Saski; poljski August III Sas, litavski Augustas III), poljski kralj i litavski veliki knez (Dresden, 17. X. 1696 – Dresden, 5. X. 1763). Iz dinastije Wettin, jedini zakoniti sin Augusta II. Jakoga; kao saski izborni knez poznat pod imenom Fridrik (Friedrich) August II. Slijedivši očev primjer, prešao je na katoličanstvo 1712., a 1719. oženio austrijsku nadvojvotkinju Mariju Josipu, kćer Josipa I. Nakon očeve su smrti njegov dolazak na prijestolje poljsko-litavske unije podupirali Habsburzi i Rusija, no poljsko-litavsko plemstvo je, ne želeći stranog vladara, premoćno na Sejmu 12. IX. 1733. izglasalo za kralja Stanislava Leszczyńskoga, suparnika njegova oca u borbi za krunu u ratu 1704–06. Manji je dio plemstva, uz rusku potporu, proglasio Augusta III. kraljem 7. X. (okrunjen je 17. I. 1734. u Krakovu), što je izazvalo Rat za poljsku baštinu (1733–35). August III. priznat je za kralja Bečkim sporazumom 1738., nakon što su ruske snage osvojile Krakov 1734., a Stanislav napustio zemlju nakon ruske opsade Gdańska 1734–35. te abdicirao 26. I. 1736. Augustova vlast, potvrđena na tzv. Pacifikacijskom Sejmu u proljeće 1736., bila je obilježena daljnjim rastom ruskog utjecaja te za Poljsku i Litvu označila razdoblje političkoga i gospodarskoga nazadovanja. Veza Poljske i Litve sa Saskom imala je obilježja personalne unije, a u Poljskoj je ukupno boravio manje od tri godine (u Litvi samo tijekom rata za krunu) prepustivši administrativno upravljanje grofu Heinrichu von Brühlu, dok su u praksi vladale velike magnatske obitelji. Tijekom njegove je vladavine kraljevski zamak u Varšavi obnovljen u rokoko stilu. U vanjskoj je politici, u okviru Pragmatičke sankcije (1712), pružao potporu Habsburgovcima u Ratu za austrijsko naslijeđe (1742) i Sedmogodišnjem ratu (1756), što je dovelo do velikih gubitaka za Sasku. Kao pokrovitelj umjetnosti bio je usmjeren na Sasku, gdje je za njegove vlasti građena dresdenska katedrala (u kojoj je pokopan) i proširena znamenita zbirka umjetnina (Galerija starih majstora u Dresdenu); titulu dvorskoga skladatelja dao je Johannu Sebastianu Bachu.
