Asturias [~tu'~], Miguel Ángel, gvatemalski književnik i antropolog (Ciudad de Guatemala, 19. X. 1899 – Madrid, 9. VII. 1974). U Parizu je studirao američku pretkolumbovsku antropologiju i posjećivao nadrealističke skupine. Preveo legendarnu kozmogonijsku i povijesnu knjigu Indijanaca Maja Popol-Vuh (u suradnji) s francuskoga na španjolski. Utjecaj studija vidljiv je u njegovoj književnosti, osobito u zbirci pripovjedaka Guatemalske legende (Leyendas de Guatemala, 1930). Začetnik je tzv. magijskog realizma, osobita načina prikazivanja stvarnosti temeljena na poimanju svijeta u naroda Maya (Asturias je po majci Indijanac). U pripovjednoj prozi najvećim dijelom govori o društvenim stanjima svoje domovine, obilježene diktaturom i sjevernoameričkim utjecajem. Djelovao u politici i diplomaciji. Dobio Nobelovu nagradu za književnost 1967. Romani: Gospodin Predsjednik (El señor Presidente, 1946), Kukuruzni ljudi (Hombres de maíz, 1949), Snažan vjetar (Viento fuerte, 1950), Zeleni Papa (Papa Verde, 1954) i dr. Sabrane pjesme: Pjesme: ševina sljepoočnica (Poesía: sien de alondra, 1949).