Arheološki muzej u Splitu, muzejska institucija koja se sustavno bavi prikupljanjem, obradbom, istraživanjem i prezentacijom arheološke građe s područja Dalmacije. Najstarija je muzejska institucija u Hrvatskoj. Utemeljila ga je 1820. Zemaljska vlada u Zadru na poticaj kralja Franje I., nakon njegova posjeta Saloni. Prva zgrada muzeja podignuta je 1821. uz istočne zidine Dioklecijanove palače prema projektu graditelja Vicka Andrića, a 1922. muzej je preseljen u novu, 1914. namjenski podignutu zgradu izvan povijesne jezgre, koju su projektirali bečki arhitekti August Kirstein i Friedrich Ohmann. Važniji ravnatelji bili su Frane Lanza (1863–72), Mihovil Glavinić (1872–1883) i Frane Bulić (1883–1923). U muzeju se čuva oko 150 000 arheoloških predmeta u jedanaest zbirki (prapovijesna, grčko-helenistička, rimsko-provincijalna, kasnoantička, srednjovjekovna, epigrafička, numizmatička, zbirka podvodne arheologije, zbirka umjetnina i predmeta umjetničkog obrta, zbirka novovjekovnih spomenika, zbirka spomenika modernog doba). Među nalazima ističu se grčko-helenistička keramika, rimsko staklo, antičke glinene svjetiljke, kameni natpisi iz Salone (oko 6000 primjeraka), te antički i srednjovjekovni novac (više od 70 000 primjeraka). Muzej provodi sustavna arheološka istraživanja na antičkim lokalitetima u Solinu (Salona) i Visu (Issa), a u njegovu sastavu djeluju Priručna zbirka Issa, smještena u zgradi Gospina Batarija u Visu, te Priručna zbirka Salona, smještena u zgradi Tusculum na Manastirinama u Solinu. Od 1878. muzej izdaje časopis Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (prvotno pod nazivom Bullettino di archeologia e storia dalmata). Fond muzejske knjižnice obuhvaća oko 50 000 svezaka, među kojima je osam inkunabula i oko 170 knjiga iz XVI. st.
