Apolodor iz Atene (grčki Ἀπολλόδωρος, Apollódōros), grčki filolog (?, oko 180. pr. Kr. – ?, oko 110. pr. Kr.). Učenik Aristarhov, živio u Aleksandriji, Pergamu i Ateni. Pisao filološka, historiografska i mitografska djela, od kojih su preostali samo fragmenti. Najpoznatije je njegovo djelo Kronika (Χρονιϰά) u četiri knjige, stihovani prikaz zbivanja od pada Troje (1184/3. pr. Kr. prema Eratostenovim Godišnjacima – Χρονογραφίαι) do 110. pr. Kr.; osim političkih događaja uvršteni su i podatci o književnosti, filozofiji i umjetnosti. Za egzegezu Homera važno je njegovo djelo O katalogu lađa (Περὶ τοῦ τῶν νεῶν ϰαταλόγου) u 12 knjiga, po uzoru na monografije o ahejskom i trojanskome taboru Aristarha sa Samotrake i Demetrija iz Skepsisa u Miziji. Najveće Apolodorovo djelo bila je opsežna rasprava O bogovima (Περὶ ϑεῶν) u kojoj je izložio povijest grčke religije. Bavio se i komedijom, atičkom i dorskom, u monografijama O heterama (Περὶ ἑταιρῶν), O Epiharmu (Περὶ Ἐπιχάρμου, 10 knjiga) i O Sofronu (Περὶ Σῶφρονος, 4 knjige). U aleksandrijsku se tradiciju smještaju leksikografska djela Etimologije (Ἐτυμολογίαι), Etimološke analize (Ἐτυμολογούμενα) i Rijetke riječi (Γλῶσσαι). Mitografski priručnik Knjižnica (Βιβλιοϑήϰη), očuvan u okrnjenu obliku pod Apolodorovim imenom, kasnija je kompilacija, vjerojatno iz I. stoljeća; nejasno je potječe li građa od Apolodora.
