Angelou [æ'nəlou], Maya (pravo ime Marguerite Annie Johnson), američka književnica (Saint Louis, Missouri, 4. IV. 1928 – Winston-Salem, North Carolina, 28. V. 2014). Većinu djetinjstva provela je kod bake u Arkansasu, obilježena silovanjem koje je doživjela kao sedmogodišnja djevojčica, te višegodišnjim mutizmom kao posljedicom te traume. Karijeru je započela 1950-ih kao pjevačica, kazališna i filmska glumica, poslije je nastupala i na televiziji (ističe se uloga u miniseriji Korijeni – Roots, 1977), ujedno zapažena kao jedna od prvih afroameričkih scenaristica (Georgia, Georgia, Stig Björkman, 1972) i redateljica (Na ušću rijeke – Down in the Delta, 1998). Bila je novinarka u Egiptu i Gani (1961–65), potom aktivistica za prava Afroamerikanaca (surađivala s Malcolmom X-om i Martinom Lutherom Kingom), a svjetski je uspjeh postigla autobiografijom u sedam svezaka (1969–2013), oslonjenom o afroameričku tradiciju usmene i pisane autobiografije, prema kojoj se pripovjedno »ja« odnosi i na obespravljeno »mi«, što je osobito uspjelo prikazala u prvom i najglasovitijem svesku Znam zašto ptica u kavezu pjeva (I Know Why the Caged Bird Sings, 1969; hrvatski prijevod 2018). Pisala je poeziju (ističu se prva zbirka Daj mi gutljaj hladne vode prije nego što umrem – Just Give Me a Cool Drink of Water ’fore I Diiie, 1971. te pjesma Osluškujući jutro – On the Pulse of Morning, koju je recitirala 1993. na inauguraciji predsjednika Williama Jeffersona Clintona) i eseje, od 1982. do smrti predavala američke studije u Winston-Salemu.