Aleixandre [alεiksa'~], Vicente, španjolski pjesnik (Sevilla, 26. IV. 1898 – Madrid, 14. XII. 1984). Od mladih dana živi povučeno zbog slaba zdravlja. Liriku objavljuje od 25. godine života (počinje u Revista de Occidente). Jedan je od rijetkih pripadnika Generacije ’27 koji ostaju u domovini nakon 1939. U danim okolnostima usklađuje prijašnje estetske kriterije sa zadanim pogledom na svijet te pjesništvo vidi kao bijeg u nadosjetilnu stvarnost. U stihovima naglašava senzualnost. Jedan je od najboljih španjolskih lirskih pjesnika XX. st. God. 1977. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Zbirke pjesama: Mačevi poput usana (Espadas como labios, 1932), Strast zemlje (Pasión de la tierra, 1935), Uništenje ili ljubav (La destrucción o el amor, 1935), Sjena raja (Sombra del paraíso, 1944), Usamljeni svijet nasamo (Mundo a solas, 1950). Sabrana djela: Obras completas (1968), Antología total (1975). Na mlađe su naraštaje osobito utjecale zbirke Sjena raja, Usamljeni svijet i Povijest srca (Historia del corazón, 1954).
