Albert II. [a'lbrεt] (Albrecht; Albreht), hrvatsko-ugarski, njemački i češki kralj (?, 16. VIII. 1397 – Neszmély, Ugarska, 27. X. 1439). Sin austrijskoga nadvojvode Albrechta IV. i Ivane Sofije Bavarske. Nakon očeve smrti 1404. postao je austrijski nadvojvoda (kao Albrecht V.). Za njegove malodobnosti (do 1411) habsburškim nasljednim zemljama vladao je kao njegov skrbnik ujak Wilhelm Austrijski. Oženio se 1422. Elizabetom Luksemburgovac, kćeri rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskoga kralja Sigismunda Luksemburgovca zajedno s kojim se borio protiv husita u Češkoj (1419–36), zbog čega ga je Sigismund 1423. imenovao svojim nasljednikom te moravskim markgrofom. Nakon Sigismundove smrti izabran je u Požunu (Bratislavi) za ugarsko-hrvatskoga kralja (1. I. 1438), potom u ožujku 1438. za njemačkoga kralja te, unatoč opoziciji, u lipnju te godine i za češkoga kralja. Prvi je Habsburgovac koji je pod svojom vlašću okupio zemlje kojima su Habsburgovci poslije trajno zavladali. Ratovao protiv Poljaka i protiv Osmanlija. Nakon što je suzbio osmansku navalu na Ugarsku, u kolovozu 1439. pokrenuo je protuudar te pošao u pomoć ugroženomu Smederevu, koje se nalazilo pod osmanskom opsadom, ali do njega nije stigao jer je preminuo na putu.
