Abu Hanifa (arapski Abū Ḥanīfa [a'bu: ḥani:'fa], Nu‘mān ibn Ṯābit), arapski osnivač hanefitskog, najvećega sunitskoga pravnog učenja (Kufa, 699 – Bagdad, 767). Poznat i kao Imām A’ẓam (Najveći imam). Za život je zarađivao baveći se trgovinom tkaninama. Odbijao je sudačku službu omajadskim (omejidskim) halifama pa je bio kažnjavan zatvorom; stekao veliku popularnost. Zbirku Musnad (hadis s neprekinutim nizom prenositelja sve do Muhameda) uredili su prema predavanjima njegovi studenti. Snažno je utjecao na razvoj islamskog prava i dogmatike. Pripisuje mu se djelo Najveće razumijevanje (Al-Fiqh al-akbar), sadrži deset točaka vjere koje određuju pravovjerne stavove nasuprot haridžitima, kadaritima, šiitima i džahmitima. I ostala djela iz dogmatike Prosječno razumijevanje (Al-Fiqh al-abṣaṭ), Knjiga znanstvenika (Kitāb al-‘ālim) i Oporuka (Al-Waṣiyya), koja mu se pripisuju, sabrao je i komentirao Ahmed al-Bayāḍī, iz mostarske obitelji Bejazića, pod naslovom Znaci raspoznavanja i krajnje nakane Imamovih tumačenja (Išārāt al-marām min ‘ibārāt al-imām).