žvakanje (mastikacija), fiziološki proces usitnjavanja hrane u ustima. Postiže se sjeckanjem i mljevenjem hrane zubima, prožimanjem hrane slinom i oblikovanjem zalogaja (bolusa) prije gutanja. Na taj se način povećava površina hrane koja je izložena djelovanju probavnih enzima te sprječava oštećenje sluznice probavnoga sustava. Žvakanje uključuje složen niz kretnji donjom čeljusti, a oblik kretnji, jačina žvačnih sila i trajanje žvačnih pokreta potrebnih za pripremu zalogaja ovise o vrsti i kakvoći hrane. Dodirom zubâ pri žvakanju nastaju živčani impulsi koji se osjetnim živcima šalju u mozak, a on kontrolira položaj i kretnje donje čeljusti. Kada se postigne sila koja je dovoljna za žvakanje, živčani impulsi iz periodontne membrane odlaze u žvačne mišiće (osobito mišić maseter) te zaustavljaju daljnje zatvaranje čeljusti i povećavanje sile. Sila koja se razvija djelovanjem žvačnih mišića vrlo je velika: u području sjekutića iznosi 240 N, a u području kutnjaka 860 N. Žvakanje je uglavnom refleksna radnja, a pod kontrolom volje samo su započinjanje i prestanak žvakanja.
