žeđ, svjesna želja za pijenjem vode; jedan je od mehanizama kojim se količina i koncentracija tjelesnih tekućina održavaju konstantnima. Smanji li se u organizmu količina vode (npr. zbog pretjerana znojenja ili mokrenja), povisit će se osmotska koncentracija izvanstanične tekućine, što će uzrokovati dehidraciju stanica (→ osmoza). To će podražiti centar za žeđ u hipotalamusu, koji će potaknuti osjećaj žeđi, pa će se unošenjem vode koncentracija izvanstanične tekućine smanjiti. Drugi je mehanizam regulacije osmolalnosti izvanstanične tekućine izlučivanje antidiuretskoga hormona (→ adh) iz neurohipofize; dok se zbog žeđi povećava unos tekućine, ADH smanjuje njezino izlučivanje. Osjećaj žeđi pobuđuje i prisutnost angiotenzina II u krvi (→ renin), smanjenje volumena krvi, sniženje arterijskoga tlaka, suhoća usta, smanjeno izlučivanje sline.