Štefančić, Vlado, hrvatski kazališni redatelj, glumac i pjevač (Vukovar, 12. I. 1931 – Zagreb, 29. X. 2017). Karijeru je počeo kao član dramskoga studija Radio Zagreba (1949). Od 1950. glumio je i režirao u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija (osim 1965–69. kad je član ansambla u zagrebačkom HNK-u), a razdoblje u kojem mu je bio umjetnički ravnatelj (1969–78) najznačajnije je i najplodnije u djelovanju toga kazališta. Istaknuo se nastupima u komediografskim i dramskim djelima (naslovna uloga u Matijašu Grabancijašu dijaku Tituša Brezovačkoga, 1953; Berenger u Nosorogu Eugènea Ionescoa, 1962) te u operetama (Grof Pottenstein, Kurt i Robert u Zemlji smiješka Franza Lehára, 1950; Koloman Župan u Grofici Marici Imre Kálmána, 1954; Šjor Bepo u Maloj Floramye Ive Tijardovića, 1956; Bob u Slatkoj Irmi Marguerite Monott i Alexandrea Brefforta, 1965). Kao redatelj, osim niza opereta (Grofica Marica i Kneginja čardaša I. Kálmána, obje 1954; Splitski akvarel, 1955., i Mala Floramye, 1956., I. Tijardovića; Barun Trenk Srećka Albinija, 1957; Šišmiš Johanna Straussa ml., 1996), od kraja 1960-ih režirao je velik broj mjuzikala, inozemnih (Mitch Leigh – Dale Wasserman i Joe Darion, Čovjek iz Manche, 1969; Jerry Bock – Joseph Stein i Sheldon Harnick, Guslač na krovu, 1970; Andrew Lloyd Webber – Tim Rice, Jesus Christ Superstar, 2000; Galt MacDermot – Gerome Ragni – James Rado, Kosa, 2003) i hrvatskih (Đelo Jusić – Marin Držić, Marko Fotez i Stijepo Stražičić, Dundo Maroje ‘72, 1972; Stipica Kalogjera – Nino Škrabe, Boris Senker i Tahir Mujičić, O’Kaj, 1974; A. Kabiljo – M. Grgić, Car Franjo Josip u Zagrebu, 1989., Kralj je gol, 1994; Arsen Dedić – N. Škrabe, Lady Šram, 1991), počevši od mjuzikla Jalta, Jalta Alfija Kabilja i Milana Grgića (1971) koji se održao na repertoaru do 1994 (obnovljen 2010). Osim što je dao oblik i prepoznatljivost mjuziklu na hrvatskome jeziku, režirao je i prve hrvatske rock-opere (Karlo Metikoš – Ivica Krajač – Miljenko Prohaska, Gubec-beg, 1975., i Grička vještica, 1979). Operete i mjuzikle režirao je i izvan matičnoga kazališta (HNK u Zagrebu, HNK u Osijeku, HNK u Rijeci, HNK u Splitu, Dubrovačke ljetne igre). Nastupao je na radiju i televiziji, napose u emisijama za djecu.
