Şanlıurfa [šanlɨu'rfα] (do 1984. Urfa), grad i upravno središte istoimene pokrajine u južnoj Turskoj; 498 1110 st. (2010). Leži u dolini Belikha (pritok Eufrata), 40 km sjeverno od sirijske granice, na prometnici koja povezuje Anatoliju sa sjevernom Mezopotamijom. Iznad grada nalazi se bizantska tvrđava iz VI. st.; gradske zidine i kule. Džamija iz 1170. Preradba stočarskih proizvoda; umjetnički obrti. U okolici uzgoj pamuka. – Prema islamskoj tradiciji, rodno mjesto Abrahamovo. Prvi tragovi nastanjenosti mogu se pratiti približno od IX. tisućljeća pr. Kr., kada je grad bio nastanjen huritskim stanovništvom. U to doba nalazio se u sastavu države Urartu. Poslije je bio pod vlašću Hetita, Asiraca, Perzije, Aleksandra III. Velikog i Lizimaha, a od 281. pr. Kr. Seleuka I. On ga je obnovio te preimenovao u Edesu (Édessa). Potom je grad bio u sklopu Velike Armenije (132. pr. Kr. do 116), Rimskoga te Istočnorimskoga Carstva (395–609). Oko 150. godine bio je jedno od prvih središta kršćanstva. Za vladavine cara Justinijana I. Velikoga zvao se Justinopolis. Godine 609. osvojili su ga Perzijanci, a 638. Arapi. Od 1098. bio je prijestolnica križarskoga vojvodstva Edese, koja je zbog strateške važnosti dobila naziv »predziđe kršćanstva«. Grad je 1144. osvojio mosulski atabeg Imadudin Zengi. U sastavu Osmanskoga Carstva grad je bio od 1516. Od 1833. do 1840. nalazio se pod upravom osmanskoga generala Mehmeda (Muhamed) Alija. Godine 1919. zaposjele su ga prvo britanske, a potom francuske postrojbe koje su se 1920. povukle i grad prepustile Turskoj.
