čaša, posuda za piće. Imajući za uzor dlan ljudske ruke, ljuske plodova i sl., čaša se kao prijeko potreban predmet i proizvod javlja od paleolitičkih civilizacija do naših dana, zadržavajući kroz duga povijesna razdoblja i u raznim kulturama neke svoje osnovne geometrijske oblike kao što je polukugla (kupa, bola), cilindar, odsječen ovoid, krnji stožac. Izrađivala se od kore kokosovih oraha, bambusovih stabljika, ljusaka tikvičastih plodova, od životinjskih rogova, kostiju i ljudskih lubanja, od drva, vapnenca, granita, mramora i alabastra, gline, bakra, bronce, željeza, kositra, srebra i zlata, a ponajviše od stakla. Čaša je u mnogim civilizacijama dobila i razne druge namjene i značenja, npr. kao žrtvena ili obredna posuda (ciborij, kalež), kao sportski trofej (pokal) itd. – U jezičnim metaforama čaša je često simbol života, sudbine, patnje, gorčine itd.
