Čukči, paleosibirski narod (vlastiti naziv Luoravetlan: pravi ljudi). Oko 16 000 pripadnika živi pretežno na Čukotskom poluotoku u sjeveroistočnom Sibiru, Ruska Federacija. S obzirom na tradicionalni način života i privređivanja razlikovali su se nomadski uzgajivači sobova i tzv. primorski Čukči, sjedilački ribolovci i lovci na morske sisavce; u sovjetskom razdoblju svi Čukči naseljeni su na kolektivnim dobrima. Za tradicionalna vjerovanja bili su karakteristični animizam i šamanizam.
Jezik. Čukotski jezik (čukči, luoravetlanski) govori se na Čukotskom poluotoku u Sibiru (Ruska Federacija); ima oko 5000 govornika (prema popisu 2010) i svrstava se u čukotsko-kamčadalsku porodicu jezika (zajedno s kamčadalskim, korjačkim, kerečkim i aljutorskim). U čukotskome fonološkom sustavu ističe se postojanje samo bezvučnih okluziva, kao prisutnost osobite vokalske harmonije, načela po kojem u jednoj riječi svi samoglasnici moraju biti ili »dominantni« ili »recesivni«, pri čemu se dominantnost i recesivnost definira kao skup binarnih opozicija među pojedinim samoglasnicima. Čukotski je morfološki i sintaktički ergativan jezik s visokim stupnjem polisinteze (inkorporacija izravnoga objekta u glagol). Sociolingvistički je u čukotskome zanimljivo postojanje razlike između govora koji se smatra primjerenim ženama i »muškoga govora«. U Čukotskome autonomnom okrugu Ruske Federacije ima određen stupanj upotrebe u javnoj komunikaciji (tisak, radio, televizija), a predaje se i u osnovnim školama. Čukotski se od 1931. pisao latinicom, a od 1937. piše se ćirilicom.
