Álvares [α'łvɐriš], Manuel (latinski Emmanuel Alvarus), portugalski isusovac, humanist i gramatičar (Ribeira Brava, otok Madeira, 1526 – Évora, 30. XII. 1583). Prvo izdanje Álvaresove latinske gramatike O osnovama gramatike u tri knjige (De Institutione Grammatica Libri Tres) objavljeno je u Lisabonu 1572. Otada je to djelo doživjelo mnoge prijevode i prilagodbe. Tijekom XVII. i XVIII. st. obrađivali su je humanisti i jezikoslovci gotovo svih europskih naroda. Dosegnuvši oko 400 izdanja, preradaba i prijevoda (posljednje cjelovito izdanje objavljeno je u Parizu 1859), bila je obvezatnim udžbenikom u isusovačkim izobrazbenim zavodima gotovo do kraja XVIII. st.
Jedna od najranijih hrvatskih preradaba Álvaresove gramatike javlja se s prijelaza XVII. u XVIII. st. pod naslovom O osnovama gramatike Emanuela Alvaresa člana Družbe Isusove (Emmanuelis Alvari e Societate Jesu de Institutione Grammatica…), a objavljena je anonimno 1699. u Trnavi. Među najranijim Álvaresovim preradbama u Hrvata je i ona Lovre Šitovića-Ljubušaka: Emanuelova latinsko-ilirska gramatika (Grammatica Latino-Illyrica ex Emmanuelis…) otisnuta u Mlecima 1713. Zbirka riječi na ilirskom iz gramatike Emanuela Alvaresa (Sillabus Vocabulorum Grammaticae Emmanuelis Alvari in Illyricam…) objavljena u Zagrebu 1726., mali, samostalni, školski latinsko-kajkavski priručni rječnik, pripisivana je J. Habdeliću i A. Jambrešiću. Álvaresova gramatika bila je predloškom i latinskoj slovnici franjevca i leksikografa Josipa Jurina izdanoj u Mlecima 1793. pod naslovom Slovkigna slavnoj slovinskoj mladosti diackim, illirickim i talianskim izgovorom napravglena…
