Huygens [hi'γəns], Christiaan, nizozemski matematičar, fizičar, astronom i izumitelj (Hag, 14. IV. 1629 – Hag, 8. VII. 1695). Studirao je pravo i matematiku na Sveučilištu u Leidenu (1645–47) i Kraljevskom koledžu u Bredi (1647–49).
U ranim radovima Ciklometrije (Cyclometriae, 1651) i Pronađena veličina kruga (De circuli magnitudine inventa, 1654) bavio se kvadraturom kruga, hiperbole i elipse. Rad u astronomiji potaknuo ga je da izumi učinkovitiji način brušenja i poliranja leća (1654) i sat s njihalom (1656), što je uvelike povećalo razlučivost teleskopa i točnost mjerenja vremena. Otkrio je Titan, Saturnov satelit i Saturnove prstenove (1655). Njegova rasprava O rasuđivanju u igrama na sreću (De ratiociniis in ludo aleae, 1659) prvi je tiskani rad iz teorije vjerojatnosti a bavi se računanjem vjerojatnosti u igrama na sreću. U djelu O centrifugalnoj sili (De vi centrifuga, 1659) postavio je formule za centripetalnu i centrifugalnu silu pri jednoliko kružnome gibanju. U djelu Saturnov sustav (Systema Saturnium, 1659) objasnio je faze i promjene izgleda Saturnova prstena i dao prvi detaljan crtež središnjega područja Velike Orionove maglice. Na poziv Luja XIV. boravio je u Francuskoj (1666–81), gdje je objavio djelo Sat s njihalom (Horologium oscillatorium, 1673), u kojem je razvio teoriju evoluta, iznio kako period titranja njihala ovisi o njegovoj duljini, dokazao da je krivulja cikloida tautokrona i opisao uporabu spiralnih opruga za pogon satova. Točan sat u to je doba bio iznimno važan u pomorstvu, a upute za njegovu primjenu dao je na nizozemskom jeziku u djelu Upute za određivanje geografske dužine s pomoću sata (Kort onderwijs aengaende het gebruijck der horologiën tot het vinden der lenghten van Oost en West, 1686). U Raspravi o svjetlosti (Traité de la lumière, 1690) izložio je valnu teoriju svjetlosti koja se kosila s tada prihvaćenom Newtonovom čestičnom teorijom svjetlosti i postavio načelo koje se danas naziva Huygensovo načelo. U posmrtno objavljenom djelu Kozmička teorija (Κοσμοθεωροσ ili Cosmotheoros, 1698) raspravljao je o izvanzemaljskome životu; procijenio je da je udaljenost Siriusa, uz pretpostavku da je jednaka sjaja kao Sunce, 27 664 puta veća od udaljenosti Sunca.
Bio je član Royal Society od 1663. i francuske Akademije znanosti od 1666. Po njem su nazvani gorje na Mjesecu (Mons Huygens), krater na Marsu (Huygens) i planetoid (2801 Huygens).
