difuzija (lat. diffusio: širenje, rasprostiranje, raspršenje).
1. Prijenos tvari u plinovima, kapljevinama i čvrstim tvarima; nastaje zbog razlike u koncentracijama koje se spontanim toplinskim gibanjem čestica izjednačuju. Za razliku od plinova i kapljevina, gdje toplinsko gibanje čestica (molekula, iona, koloidnih čestica) uzrokuje međusobno miješanje dviju ili više tvari, u čvrstim tvarima atomi i ioni difuzijom mijenjaju mjesta u kristalnoj rešetki. Difuzija je najbrža u plinovima, sporija u kapljevinama, a najsporija u čvrstim tvarima. Brzina difuzije neke tvari u danom smjeru proporcionalna je njezinu koncentracijskom gradijentu (1. Fickov zakon difuzije), a općenito se povećava s porastom temperature (jer se čestice gibaju brže) i smanjuje s porastom gustoće. Kapljevine različitih molekularnih masa koje se međusobno mogu miješati (npr. voda i alkohol) difundirat će jedna u drugu. Ioni ili molekule čvrstih tvari otopljenih u otapalu (npr. sol ili šećer u vodi) difundirat će dok se ne postigne njihova jednolika koncentracija u otopini. Dva metala u dodiru pokazuju malu ali jasnu tendenciju međusobne difuzije. Difuzija je moguća i kroz polupropusnu membranu, npr. pri osmozi i dijalizi. Difuzija je vrlo važna za odvijanje mnogih bioloških (→ osmoza) i kemijskih reakcija. Brzina kemijske reakcije često je određena brzinom difuzije reagirajućih čestica, posebno u reakcijama čvrstih tvari. Na difuziji se temelje i mnoge tehnološke operacije, proizvodnja elektroničkih elemenata u mikroelektronici i poluvodičkoj tehnici, modificiranje svojstava površinskih slojeva u metalurgiji, djelovanje difuzijskih vakuumskih pumpi i dr.
2. Širenje ili prenošenje elemenata ili uzora kulture ili društvene organizacije iz izvornih mjesta u druge prostore: od industrijskih proizvoda i umjetničkih predmeta i stilova preko tehnologije do jezika i vjerovanja, uključujući religije. Difuzija je najjača sila društvene promjene. U povijesti se odvijala najviše zahvaljujući osvajanjima i trgovini na velikim udaljenostima. Najveći dio civilizacije nastao je zahvaljujući prenošenju elemenata ili uzora kulture i društva s Istoka na Zapad i obrnuto (od kave i svile do demokracije i interneta). Neke kulture i društva pritom su se opirali prihvaćanju vanjskih uzora (npr. Kina od XVI. st. pa nadalje u odnosu na Zapad), a neke su ih prihvatile brzo i djelotvorno (npr. Japan od polovice XIX. st.). Dinamičnost razvoja suvremene civilizacije ponajprije je rezultat difuzije inovacija, tj. znanstvenih otkrića i tehničkih izuma sa širokom primjenom u svim područjima života.
