infleksija (lat. inflexio: savijanje).
1. U matematici, pregib ravninske krivulje sa svojstvom da je u točki pregiba zakrivljenost krivulje jednaka nuli, dok je s jedne strane točke pozitivna, a s druge negativna, tj. prijelaz iz konkavnoga u konveksni dio krivulje ili obrnuto. Krivulja u ravnini ima u točki T infleksiju, odn. T je točka infleksije krivulje, ako krivulja ima u toj točki tangentu i prelazi s jedne strane te tangente na drugu. Primjerice kubna parabola: f(x) = x³ ima jednu točku infleksije koja se nalazi u središtu simetrije, a sinusoida: f(x) = sin x, ima beskonačan broj točaka infleksije.
Ako je krivulja u pravokutnome Kartezijevu koordinatnom sustavu zadana kao graf derivabilne funkcije f, ili ako je zadana jednadžbom y = f (x), dovoljan uvjet da bi točka T(x0, y0) bila točka infleksije jest da druga i više derivacije budu jednake nuli, a najviša neparna derivacija različita od nule, tj. f′′ (x0) = f′′′ (x0) = … = f n–1 (x0) = 0, f n (x0) ≠ 0, gdje je y0 = f′ (x0), a n neparan broj.
2. U glumi, modulacija glasa, mijenjanje tona.
3. U lingvistici → fleksija
