Drake [drẹik], Nick (puno ime Nicholas Rodney Drake), britanski kantautor i gitarist (Rangoon, danas Yangon, Mjanmar, 19. VI. 1948 – Tanworth-in-Arden, Warwickshire, 25. XI. 1974). Za studija engleske književnosti 1960-ih na Cambridgeu, pod utjecajem Boba Dylana, Randyja Newmana i sastava The Beach Boys, počeo je nastupati u Londonu i okolici, gdje ga je 1968. zapazio Ashley Hutchings, basist britanskoga sastava Fairport Convention, te ga upoznao s producentom Joeom Boydom. U duhu intimnog ugođaja ranih albuma Leonarda Cohena objavio je prvijenac Five Leaves Left (1969) – ostvarenje na kojem do izražaja dolazi njegov sugestivan, emotivan, nježan, »šaputav« bariton, nadahnuto i inovativno sviranje akustične gitare, refleksivni stihovi te »barokni« aranžmani elegantnih skladbi često složene strukture i profinjene, gotovo šansonijerske sjete (»Time Has Told Me«, »River Man«, »Way to Blue«, »The Thoughts of Mary Jane«). Na albumu Bryter Layter (1971), gdje uz članove sastava Fairport Convention zapaženo gostuje klavijaturist John Cale iz sastava The Velvet Underground, u takve značajke unosi slojevitije aranžmane bogate instrumentacije (»Hazey Jane I«), u maniri ritmičnijega folk-rocka (»Hazey Jane II«), ili s diskretnim primjesama jazza (»At the Chime of a City Clock«), ujedno se ljubavnom baladom »Northern Sky« donekle približivši pop-senzibilitetu. Izrazito povučen (već 1970. prestaje nastupati), odstupajući strukturom skladbi i pojavom od vladajućih konvencija popularne glazbe te boreći se s uznapredovalim psihičkim tegobama, posljednji album Pink Moon (1972) snima bez pratećih glazbenika, u dva dana, stvorivši na njem atmosferu tjeskobne melankolije koja prikladan izraz pronalazi u komornim skladbama naglašeno ogoljelih, minimalističkih aranžmana (»Pink Moon«, »Place to Be«, »Parasite«). Razmišljajući o prekidu karijere, odlazi s Boydom u Pariz, a nakon povratka u Englesku umire, pod nerazjašnjenim okolnostima, od posljedica predoziranja tabletama antidepresiva. Iako za života nije stekao široku popularnost, kasnije je prepoznat kao kultna pojava britanske folk-scene s kraja 1960-ih i početka 1970-ih; utjecao je na mnogobrojne britanske i američke izvođača (Kate Bush, Paul Weller, R.E.M., Mark Lanegan i dr.). Postumno mu je objavljena kompilacija Time of No Reply (1986), koja sadržava i dotad neobjavljene vrhunce njegova kantautorskog umijeća (»Time of No Reply«, »Clothes of Sand«, »I Was Made to Love Magic«), te cjelokupan opus na izdanjima Fruit Tree: The Complete Works of Nick Drake ( 1979., 1986. i 2007) i Tuck Box (2013).
