R

R. 1. Sedamnaesto slovo klasične latinske abecede, a dvadeset i treće hrvatske, silabičkoga imena er, za tekući suglasnik (likvidu) ili zvučni alveolarni vibrant (u hrvatskome i sonant), koji se u različitim jezicima i govorima tvori različito. Najstarije se slikovno podrijetlo toga slova poistovjećuje s prikazom glave u hijeroglifima. Odatle je vjerojatno izvedeno, u lijevo orijentirano, uglato starosemitsko reš. Ista je orijentacija zadržana u starome grčkom alfabetu, a prepoznaje se i u hebrejskom pismu. Promjena na desno prvi je put zasvjedočena u grčkom klasičnom pismu (ro). U zapadnogrčkim pismima očigledan je repić koji se usmjeruje u koso prema donjemu desnom uglu slovne sheme, iz točke gdje se polukružnica (ili trokut) spaja s hastom. Odatle se i razvio majuskulni latinički oblik toga slova, i kosi je repić dosegnuo postament. U mlađim fazama latiničkoga pisma on se katkad i spušta ispod osnovne slovne linije. Minuskulni oblik kakav poznajemo ima kontinuitet još od rimske poluuncijale i kurziva, a tijekom povijesti srednjovj. pisama, sve do danas, malo se mijenjao. Kako je polukružnica nestala, oblik je počeo sličiti na minuskulno en, s time da se završna linija nije spustila sve do postamenta. Ćirilično slovo rci izravno potječe iz grčkoga ro (koje je isto kao i latiničko pe). U glagoljičkom slovu istog azbučnoga položaja i imena može se prepoznati grčko ro, samo promijenjene simetrije: polukružnica je smještena u donjoj polovici slova, oslonjena izravno na postament, i također usmjerena na desno.

U hrvatskom jeziku glas r je po načinu tvorbe lateralni vibrantni (drhtajni) sonant, a po mjestu tvorbe dental (zubnik) ili alveolar vibrant (drhtajnik). Ovisno o položaju u slogu, r može biti neslogotvorno (kao u riječima ruka, car) i slogotvorno (kao u riječima prst, rt). Slogotvornost i neslogotvornost nisu posve predvidljivi glasovnom okolinom, jer npr. i slogotvorno i neslogotvorno r mogu doći iza suglasnika, a ispred samoglasnika: npr. u riječi groce (umanjenica od grlo) r je slogotvorno, a u riječi grob neslogotvorno. Zato se u tradicionalnoj fonologiji slogotvorno i neslogotvorno r smatraju različitim fonemima.

U hrvatskom jeziku neslogotvorno r dolazi od praslavenskog i indoeur. suglasnika *r, npr. u riječi dar (praslav. *darъ < indoeur. *deh3rom, usp. grč. dron). Slogotvorno r dolazi od praslav. skupina *ьr (npr. u riječi crv od praslav. *čьrvь) i *ъr (npr. u grlo od praslav. *gъrlo), u oba slučaja od indoeur. slogotvornog *r (usp. hrv. srce od praslav. *sьrdьce od indoeur. *k'rd-, lat. cor, cordis »srce«). Također, slogotvorno r može doći od praslav. skupina *rъ i *rь, npr. u riječi brvno (od praslav. *brъvьno). U posuđenicama je znatno češće neslogotvorno r, npr. u riječima rakija (< tur.), barka (< tal.), rang (< njem.), republika (< lat.), eritrocit (< grč.), parking (< engl.).

2. U matematici, znak (R) za skup realnih brojeva; znak (r) za polumjer (latinski radius); znak (r) za radijvektor.

3. U mjeriteljstvu, znak (°R) za Rankineov stupanj ili za Réaumurov stupanj temperature; također znakovi (R i r) za staru jedinicu ekspozicije ionizirajućega zračenja rendgen.

4. U fizici, znak (R) za plinsku konstantu idealnoga plina i električni otpor (latinski resistentia).

5. Međunarodna oznaka (®) za zaštićeni trgovački naziv nekog proizvoda.

6. Oznaka (r ili R) za razne novčane jedinice: rubalj, real, rupija.