Q. 1. Šesnaesto slovo klasične latinske abecede, za duboki grleni glas [q] (ispred poluvokalnoga glasa ṷ, nakon kojega također slijedi vokal, npr. quasi, quibus, quomodo), silabičkoga imena kve ili ku. Nije sastavni dio suvremenih slavenskih abeceda, pa ni hrvatske. Kroz povijest je razmjerno malo mijenjao oblik. Slovni mu se kontinuitet prati do starosemitskih natpisa, gdje nosi ime kof (qof) i označuje također grlenu inačicu glasa /k/; u obliku je kružnice (katkad uglatije forme) koju po sredini presijeca linija prelazeći u repić koji se spušta duboko okomito. Izveden iz neidentificiranoga hijeroglifa, u egipatskom demotskom pismu prepoznan je sličan znak s repićem usmjerenim na lijevo. Iz feničkoga pisma izvedena, grč. koppa nije imala glasovnu vrijednost, pa se rezervirala za pisanje broja 90; repić joj se postupno smanjuje. Prema istoj brojevnoj vrijednosti, vjerojatno je da je to grč. slovo poslužilo kao model za stvaranje glagoljičkoga i ćir. slova črv. U etrurskome pismu taj je repić još više smanjen, smješten s donje desne strane (kao izraz već višestoljetnoga pisanja s lijeva na desno), čime je i nastao oblik koji se standardizirao u klasičnoj rim. kapitali. Ondje pak oblik repića može biti ili ravan ili valovit, katkad probija kružnicu, a katkad se iz nje izvodi. U rimskome kurzivu repić je bio izravan produžetak kružnice, a oblik kakav je danas poznat (q), s crticom potpisanom ispod osnovne linije retka, potječe iz karolinške minuskule. Danas je to slovo najzastupanije u alfabetima rom. jezikâ: u talijanskome ima istu vrijednost kao u latinskome (k ispred ṷ), u francuskome je samo grafički arhaizam (qualité, quoi) ili označuje velarni izgovor glasa /k/ pred prednjim samoglasnicima (manquer, quille), u španjolskome se pojavljuje samo u grafičkim vezama que i qui (querido, Quito). U njem. je pravopisu rijetko i također označuje vezu k i ṷ (Quelle, Quark), a slično je i u engleskome (quality, question). U albanskome pak označuje mekani // (često u prezimenima, npr. Krasniqi). Katkad se u hrvatskoj latiničkoj tradiciji to slovo u kombinaciji qu (ili qv) pojavljivalo za skupinu /kv/ (tiqua, M. Marulić 1521; zarqva, B. Gradić 1567; osquargnena, B. Kašić 1628. i dr.).
U hrvatskom jeziku slovo q piše se samo u neadaptiranim posuđenicama (tuđicama), u kojima se redovito izgovara kao [kv].
2. U mjeriteljstvu, (q) znak za zastarjelu mjernu jedinicu metrička centa. (→ centa)
3. U fizici, znak (Q) za toplinu, znak (q) za električni naboj i protok.
4. U matematici, znak (Q) za skup racionalnih brojeva.
