Karlo II. Ćelavi (francuski Charles le Chauve), zapadnofranački (francuski) kralj od 843. i franački car od 875 (Frankfurt na Majni, 13. VI. 823 – Avrieux, Savoja, 6. X. 877). Sin Ludviga I. Pobožnoga. Za cara ga je okrunio papa Ivan VIII. U suparništvu oko nasljedstva povezao se s polubratom Ludvigom I. (II.) Njemačkim protiv polubrata Lotara I. kojega su 841. potukli kraj Fontenoya. Pošto je svoj sporazum s Ludvigom potkrijepio Strasburškim prisegama (Les Serments de Strasbourg, 842), braća su ugovorom u Verdunu (843) državu Karla I. Velikoga podijelila na tri dijela: istočni dio (Njemačku) stekao je Ludvig I. (II.) Njemački, središnji (Italiju, Burgundiju i zemlje između rijeka Rajne, Maasa i Schelde) Lotar I., a zapadni (Francusku) Karlo. Lotar I. zadržao je carski naslov, ali on više nije imao univerzalnu važnost. Za Karlove vladavine zemlja je stradala od gladi, bolesti te normanskih upada i pljački, a zbog sukoba feudalaca sve je više zapadala u anarhiju. Okružio se učenim ljudima poput Hinkmara, Ivana Skota Eriugene i dr. Kao najmoćnijega među Karolinzima, papa ga je okrunio za cara 25. XII. 875. Umro je na povratku iz Italije.
