Gay-Lussac [gε lysa'k], Louis Joseph, francuski fizičar i kemičar (Saint-Léonard-de-Noblut, 6. XII. 1778 – Pariz, 9. V. 1850). Školovao se u Parizu na École polytechnique i na École nationale des ponts et chaussées. Bio je profesor kemije na École polytechnique, 1808–32. profesor fizike na Sorbonnei, od 1832. profesor opće kemije na Jardin des Plantes. Proslavio se već u 24. godini radom Istraživanja o širenju plinova i para (Recherches sur la dilatation des gaz et des vapeurs, 1802), kojim je proširio zapažanja Jacquesa Alexandrea Césara Charlesa o toplinskom širenju plinova i matematički oblikovao plinski zakon (Gay-Lussacov zakon). Godine 1804. dizao se balonom do 7000 m kako bi proučavao sastav zraka i promjene magnetizma Zemlje. S Alexanderom von Humboldtom 1805. postavio zakon koji tvrdi da volumeni plinova koji međusobno kemijski reagiraju ili nastaju kemijskom reakcijom stoje u omjeru malih cijelih brojeva kada su mjerenja obavljena pri stalnom tlaku i stalnoj temperaturi (Gay-Lussac-Humboldtov zakon). Taj je zakon povijesno je prethodio Avogadrovu zakonu. S francuskim kemičarom Louisom Jacqesom Thénardom 1808. izdvojio natrij i kalij i upotrijebio ih za redukciju borne kiseline u bor (1809). Istraživao fermentaciju (1810) i jod (1814), otkrio dicijan i cijanovodičnu kiselinu (1815). Usavršio je postupke čišćenja kovina, a 1835. u postrojenja za proizvodnju sumporne kiseline uveo toranj (Gay-Lussacov toranj) za ponovno iskorištavanje dušikovih oksida. Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1806) i predsjednik (1822. i 1834), član Royal Society (od 1815). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Gay-Lussac) i planetoid (11969 Gay-Lussac).
