Brodarić, Stjepan (Brodericus, Brodarics), hrvatski diplomat i povjesničar (Jerošin /Herešin/ kraj Koprivnice, oko 1480 – Vácz, Madžarska, 17. XI. 1539). Studirao u Padovi i Bologni, a kao doktor kanonskoga prava spominje se 1505. Nakon povratka je najprije obnašao dužnost kraljevskoga kancelara a potom tajnika pečuškoga biskupa Jurja Szatmára. Kralj Ludovik II. podijelio mu je 1517. plemićki list i grb s naslovom Brodarich de Jerosyn. Godine 1518. postao je zagrebačkim kanonikom te uskoro i pečuškim prepoštom (predstojnikom), 1521. kraljevskim tajnikom, 1524. ostrogonskim kanonikom kantorom te 1526. državnim kancelarom i srijemskim biskupom. Kao pristaša Ivana Zapolje bio je imenovan 1532. pečuškim biskupom te 1537. vačkim biskupom. Kao diplomat sudjelovao je u više kraljevskih poslanstava upućivanih europskim vladarima i rimskim papama; tražeći pomoć protiv Osmanlija, putovao je u Poljsku 1521., u Veneciju 1522., papama Hadrijanu VI. 1522. i Klementu VII. 1524–25. Za boravka u Rimu 1525. posredovao pri pomirbi cara Karla V. i francuskoga kralja Franje I. Godine 1526. sudjelovao u Mohačkoj bitki, a 1527. pristao uz Ivana Zapolju i u njegovoj službi putovao 1527. u Poljsku tražiti pomoć protiv Ferdinanda I., 1529. zagovarao Zapolju na saboru u Budimu, 1530. putovao u Veneciju, 1533. sudjelovao u radu Ugarskoga sabora u Požunu, 1534–35. pregovarao u Beču o miru između Zapolje i Ferdinanda I. (1538. sudionik je njihove pomirbe), 1536. putovao u Napulj Karlu V., a nakon te misije djelovao u Rimu. Godine 1539. putovao je u Poljsku da za Zapolju isprosi kraljevu kćer Izabelu. Za boravka u Krakovu napisao je 1527. vrijedan spis Mohačka bitka 1526. (De conflictu Hungarorum cum Turcis ad Mohacz, hrvatski prijevod 1990). Sačuvan je njegov govor koji je kao poslanik kralja Ludovika II. izrekao 4. IX. 1522 (Govor pred papom Hadrijanom VI. 1522 g. – Oratio ad Adrianum VI. pontificem maximum, hrvatski prijevod 1990). Objavljena su njegova pisma, važan izvor za hrvatsku i ugarsku povijest (Epistulae, 2012).
