Jovijan, Flavije (latinski Flavius Claudius Iovianus [fla:'wi·us klạu'di·us jowia:'nus]), rimski car (blizu Singidunuma, danas Beograd, Mezija, oko 331 – Dadastana, Bitinija, 17. II. 364). Sin Varonijana, zapovjednika carske osobne straže za cara Konstancija II. Poput oca ušao je u vojnu službu i do doba pohoda na Perziju (363) Julijana II. Apostata dosegnuo istaknuto zapovjedno mjesto u carskoj straži (protectores domestici). Kada je prigodom povlačenja Julijan od ranjavanja umro, vojska je potkraj lipnja 363. proglasila Jovijana za cara. Uspješni uzmak do granica Rimskoga Carstva osigurao je sporazumom sa Šapurom II. koji su mnogi suvremeni i kasniji autori smatrali sramotnim. Perziji je obećao tridesetogodišnje primirje, prepustio utjecaj u Armeniji i predao teritorij pet istočnorimskih pokrajina stečenih 298., kao i važne pogranične gradove Nisibis i Singara. Kršćanin nikejskog učenja, vratio je Kristov monogram (labarum) kao oznaku rimske vojske te opozvao Julijanove odredbe protiv kršćana. Umro je iznenada na putu prema Carigradu ne imenujući nasljednika.
