Cassirer [kasi:'rəɹ], Ernst, njemački filozof (Breslau, danas Wrocław, 28. VII. 1874 – New York, 13. IV. 1945). Rođen u imućnoj i kozmopolitskoj židovskoj obitelji. Germanistiku i filozofiju studirao u Berlinu, filozofiju nastavio kod Hermanna Cohena u Marburgu, gdje je 1899. doktorirao analizom Descartesove kritike matematičke i prirodoznanstvene spoznaje. Pripadao je tzv. marburškoj novokantovskoj školi, bio sveučilišni profesor u Berlinu (1906–19), potom u Hamburgu (1919–33; rektor 1929–30). Zbog židovskoga podrijetla emigrirao te predavao u Oxfordu (1933–35), Göteborgu (1935–40) i Sjedinjenim Američkim Državama (1941–44. na Yaleu, 1944–45. u New Yorku).
Bavio se odnosom spoznajne teorije prema matematici i prirodnim znanostima, smatrajući kako su matematika, fizika i moderna kemija jedina prava područja čistih spoznaja. Također se bavio odnosom logike i aktualne znanstvene tvorbe pojmova, pokazavši da su novovjekovni znanstvenoteorijski pojmovi doživjeli u to doba postupnu transformaciju u funkcionalne, pri čemu ta promjena znači ponajprije njihovu ugradnju u cjelokupni duhovni i znanstveni sklop europske kulture. Povezavši transcendentalnu filozofiju i fenomenologiju, Cassirer je stvorio podlogu za izgradnju svoje filozofije kulture koju promatra prije svega kao zrcalo simboličkih formi (jezik, mit, religija, filozofija, znanost, umjetnost itd.), tj. samostalnih funkcionalnih područja koja se nalaze u odnosu načelne paralelnosti, ravnopravnosti i međusobnog odstupanja, i koja se stoga mogu analizirati s obzirom na svoju strukturu i funkciju. Prema Cassireru, sve su simboličke forme varijacije temeljne kulturne funkcije simboliziranja koja se sastoji u pretakanju nekoga dojma u izraz, tj. u povezivanju nekoga značenja s osjetilnim znakom. Jezik, mit, religija, umjetnost i znanost različiti su oblici duhovnoga stvaralaštva s pomoću kojih čovjek kao animal symbolicum u različitim oblicima mišljenja i govorenja stvara slike svijeta i predodžbe o zbilji koje osiguravaju i omogućavaju daljnji razvoj života. Već je za života Cassirer stekao velik ugled i bio je sugovornikom mnogobrojnih značajnih suvremenika (Thomas Mann, Albert Einstein, Albert Schweitzer, Erwin Schrödinger i dr.). Glavna djela: Spoznajni problem u novijoj filozofiji i znanosti (Das Erkenntnisproblem in der Philosophie und Wissenschaft der neueren Zeit, I–IV, 1906–50), Pojam supstancije i pojam funkcije: istraživanja o temeljnim pitanjima kritike spoznaje (Substanzbegriff und Funktionsbegriff: Untersuchungen über die Grundfragen der Erkenntniskritik, 1910), Filozofija simboličkih formi (Philosophie der symbolischen Formen, I–III, 1923–29), Esej o čovjeku: uvod u filozofiju ljudske kulture (An Essay on Man: An Introduction to a Philosophy of Human Culture, 1944), Mit o državi (The Myth of the State, 1946).
