Balbek (Baalbek [ba:'l~], arapski Ba‘labakk), grad u Libanonu, u plodnoj dolini Bekaa, u podnožju zapadnih obronaka Antilibanona; 90 000 st. (2014). Leži na visini od 1150 m, na napuštenoj željezničkoj pruzi koja je povezivala Bejrut s Alepom u Siriji. Upravno je središte guvernata Baalbek-Hermel i sjedište katoličke nadbiskupije. Teško stradao od potresa 1759. – U antičko doba jedan od najvažnijih gradova Sirije. Grad je prvotno bio fenički. U doba dijadoha naselili su ga Grci i nazvali Heliopol (grčki Ἡλιόπολις, Hēliópolis), identificirajući feničkoga boga Baala s Helijem. Rimski car August u Balbeku je osnovao koloniju (Colonia Iulia Augusta Felix Heliopolis). Antonin Pio počeo je izgradnju hrama »velikim bogovima Heliopola«, koji je završen za Karakaline vladavine. Najvažnija skupina rimskih spomenika iz I. i II. st. smještena je na akropoli s glavnim hramom posvećenim Jupiteru (izjednačen s feničkim Baalom). Na dnu dvorišta je hram koji počiva na visoku podiju izgrađenome od golemih kamenih blokova. Uz Jupiterov hram nalazi se dobro očuvan Bakhov hram, također peripter s korintskim kapitelima. Potkraj IV. st. Teodozije Veliki pretvorio je Jupiterov hram u crkvu; Arapi su u VII. st. od njega napravili tvrđavu. Godine 1174. Balbek je osvojio mamelučki sultan Saladin; 1260. razorili su ga Mongoli; 1516. došao pod osmansku vlast. Ostatci građevina iz I. i II. st. idu u red najznamenitijih spomenika rimske arhitekture na Istoku: nalaze se zapadno od današnjega grada; od 1984. su na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
