STRUKE:

ljekarništvo

ljekarništvo (farmacija, apotekarstvo), zdravstvena djelatnost koja obuhvaća nabavu, izradbu i čuvanje lijekova, ispitivanje njihovih svojstava i kakvoće, opskrbu stanovništva lijekovima i drugim sredstvima za zaštitu zdravlja te pružanje kvalitetne i stručne zdravstvene usluge. Poznato je već u drevnom Egiptu, u staroj Grčkoj i Rimu te kod Arapa u VIII. st. U sr. vijeku ljekarništvo se razvijalo u samostanima. Prema zaključcima Crkvenoga sabora u Aachenu (816), u samostanima je trebalo urediti posebne prostorije za oboljele redovnike, u kojima su se nalazili ormar i kovčeg s lijekovima (tzv. armarium). Preporučen je i uzgoj ljekovitoga bilja, jer su se bolesti liječile ugl. s pomoću biljaka. Tako je nastalo samostansko ljekarništvo, koje je bilo najrazvijenije od VI. do IX. st. Najstarija samostanska ljekarna na tlu Hrvatske, sačuvana do danas, ljekarna je Male braće u franjevačkome samostanu u Dubrovniku (1317), s iznimno vrijednom knjižnicom. Tragovi samostanskoga ljekarništva pronađeni su i u Varaždinu u franjevačkom i uršulinskom samostanu. U to doba ljekarništvo nije bilo posebno zanimanje, nego je bilo vezano uz liječničko, a njime su se bavili svećenici. Oni su sakupljali ljekovito bilje i rabili ga za liječenje. U njem su otkrivali sve veći broj djelotvornih ljekovitih tvari pa se postupno razvijalo zvanje pripremanja ljekovitih pripravaka. Naredbom Fridrika II. (1240) ljekarništvo se odvojilo od liječničke struke i razvijalo kao samostalna djelatnost pa su se diljem Europe postupno pojavljivale prve ljekarne, a liječnicima je bilo zabranjeno pripremanje lijekova i vođenje ljekarni, što su preuzeli izobraženi ljekarnici.

U sjeverozap. Hrvatskoj prvi ljekarnici bili su ugl. doseljenici, a djelovali su u XIV. st. U prvoj pol. XIX. st. osnivale su se ljekarničke udruge, gremiji, prve na području Rijeke i Istre, a zatim u Hrvatsko-slavonskom području i u Dalmaciji (1835). Prva ljekarnička udruga bio je Hrvatsko-slavonski ljekarnički zbor (1858–1930). God. 1890. bilo je osnovano Hrvatsko farmaceutsko društvo Aesculap, koje je zbog suprotstavljanja madžarizaciji zabranjeno 1897. Obnovljeno, počelo je ponovno djelovati 1905., a 1921. ušlo je u Sekciju Saveza apotekara-saradnika Kraljevine SHS. God. 1919. bio je osnovan Odbor Hrvatskoga ljekarničkog društva koji je 1930. nastavio djelatnost Hrvatsko-slavonskoga ljekarničkog zbora.

Strukovna i staleška udruga Apotekarska komora Hrvatske bila je osn. 1931., a pod nazivom Hrvatska ljekarnička komora djelovala je 1941–45. Obnovljena je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (1993). Strukovna udruga Farmaceutsko društvo Hrvatske osn. je 1946., a novim Statutom (1975) postalo je Zajednica samostalnih teritorijalnih udruženja farmaceuta.

Ljekarnici, školovani u susjednim državama, tijekom XVII. st. stjecali su u ljekarničkim laboratorijima i prvo praktično iskustvo. Tek poč. XIX. st., za Napoleonove vladavine Dalmacijom, zabilježeni su početci farmaceutske nastave u Hrvatskoj. Ljekarnik V. Dandolo, na položaju generalnoga guvernera Dalmacije, osnovao je u Zadru Medicinsko-kiruršku školu (1806–11), na kojoj su studirali i ljekarnici. Na poticaj Ljekarničkoga zbora 1877. započela je temeljitija i organiziranija farmaceutska nastava; bio je osnovan Farmaceutski učevni tečaj na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1882), prvi sveuč. studij ljekarništva na jugoistoku Europe. Osnivači redovite nastave i prvi predavači bili su B. Jiruš, G. Janeček, Vinko Dvoržak i poslije J. Domac. God. 1928. tečaj je prerastao u Farmaceutski odsjek Filozofskoga fakulteta i postao četverogodišnji studij. Samostalni Farmaceutski fakultet osn. je 1945. u Zagrebu, a 1963. promijenio je naziv u Farmaceutsko-biokemijski fakultet, koji je imao nekoliko nastavnih smjerova. Od 1974. za potrebe prakse uvedena je specijalizacija iz kontrole lijekova, farmaceutske tehnologije, med. biokemije, toksikološke kemije, kemije živežnih namirnica i kliničke farmacije. Organizirana je i poslijediplomska nastava iz fizikalne kemije, farmaceutske tehnologije i med. biokemije.

Prve farmakopeje u Hrvatskoj bile su njemačke i madžarske. Prijevod madž. farmakopeje na hrv. jezik bio je tiskan 1888., a drugo se izdanje pojavilo pod nazivom Hrvatsko-slavonski ljekopis (1901), u kojem je uz latinski uveden i hrv. jezik kao službeni.

Prvi znanstveno-stručni ljekarnički časopis bio je Aesculap. Od 1907. do 1944. Hrvatsko farmaceutsko društvo izdavalo je mjesečno znanstveno-stručno glasilo Farmaceutski vjesnik, kojemu je 1945. naziv bio promijenjen u Farmaceutski glasnik (izlazi i danas). Odbor društva ljekarnika Kraljevine SHS počeo je 1919. izdavati u Zagrebu službeno glasilo apotekarske komore Vjesnik ljekarnika, od 1933. do 1941. nazivao se Apotekarski vjesnik, a 1941–45., kada je prestao izlaziti, ponovno Vjesnik ljekarnika.

Preteče nastavnih i obrazovnih ljekarničkih ustanova u Hrvatskoj bili su ljekarnički laboratoriji u XVII. st. S vremenom su prerasli u tvornice lijekova. Na osnovi Zakona o ljekarništvu (1894) ljekarne su postale zdravstv. zavodi, što je omogućilo začetak farmaceutske industrije. Osnutkom Kemijsko-farmaceutske industrije Kaštel d. d. u Karlovcu (1921) pokrenuta je farmaceutska industrija u Hrvatskoj, s madž. tehnološkim postupcima i sirovinama. Tvornica je 1928. bila preseljena u Zagreb, gdje je 1935. započela vlastitu proizvodnju farmaceutskih sirovina i gotovih lijekova. God. 1945. Kaštel se udružio s Kemikom u državni zavod za proizvodnju lijekova PLIVA. God. 1972. osnovana je tvornica farmaceutskih proizvoda Belupo, s pogonima u Koprivnici i Ludbregu.

Da bi se uz pravilnu primjenu industrijski proizvedenih ili galenski i magistralno pripremljenih lijekova postiglo izlječenje ili poboljšanje kvalitete života, država štiti korisnike posebnim propisima, zakonima i odredbama, u kojima je ljekarnik zajedno s drugim zdravstv. djelatnicima suodgovoran za ishod terapije. U Hrvatskoj je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (1993., dopunjen 1994) uređena i ljekarnička djelatnost. Ministarstvo zdravstva RH propisuje i nadzire rad ljekarničke struke, postavlja zahtjeve i mjerila za uređenje prostorija u kojima se obavlja ljekarnička djelatnost te utvrđuje ostale uvjete poslovanja. Uredbe, zakone i upute vezane uz organizaciju ljekarničke djelatnosti izrađuje i provodi Fond zdravstva RH. U praksi se ljekarne organiziraju i rade prema uputama obiju nadležnih ustanova. Kvalitetu ljekarničke djelatnosti prati i nadzire Hrvatska ljekarnička komora. Ona zastupa strukovne i poslovne interese ljekarničke djelatnosti, štiti dostojanstvo ljekarnika u sustavu zdravstv. zaštite, sudjeluje u oblikovanju zdravstv. politike i zakonodavstva iz područja zdravstva i lijekova, stvara uvjete za trajno i stručno usavršavanje, brine se o provođenju smjernica dobre ljekarničke prakse u sustavu javnih i bolničkih ljekarna, kojima se osigurava i neprekidno poboljšava kvaliteta usluga i postupaka za očuvanje zdravlja.

ljekarništvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37704>.