STRUKE:

Kijev

ilustracija
KIJEV
ilustracija1ilustracija2

Kijev (ruski Киев, ukrajinski Куїv/Київ [k616'jiv]), glavni grad Ukrajine; 2 845 023 st. (2013). Razvio se uz obale Dnjepra, kraj ušća rijeke Desne (stari je dio grada na višoj, desnoj obali). Znanstveno je, kulturno i privredno središte zemlje. Ima više sveučilišta (Nacionalno sveučilište Taras Ševčenko, osnovano 1834., i dr.), visoke škole, Kijevo-mogiljansku akademiju (1632–1817; ponovno osnovana 1992., od 1994. status sveučilišta), kazalište (1804), operu, nacionalnu filharmoniju, astronomski opservatorij (1845), Ukrajinsku akademiju znanosti, nacionalnu knjižnicu (1918; oko 5,5 milijuna svezaka), mnogobrojne znanstvenoistraživačke institute, muzeje ukrajinske i ruske umjetnosti i druge muzejske ustanove. Saborna crkva sv. Sofije (oko 1037., 1240. razrušena, u XVII–XVIII. st. obnovljena; danas muzej), bogato ukrašena mozaicima i freskama, te manastir Kijevo-pečerska lavra (kompleks građevina iz XI–XVIII. st.), s katakombama, uvršteni su 1990. u UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Među mnogim kulturnopovijesnim spomenicima ističu se i ruševine crkve Desjatinaja (izgrađena 989) i gradskih bedema sa Zlatnim vratima (XI. st.), Vidubecki manastir (XI. st., razrušen u XVI. st., obnovljen u XVII. st.), saborna crkva sv. Andreja (XVIII. st.) i dr. Strojogradnja, proizvodnja zrakoplova, elektrotehnička, tekstilna, kemijska, petrokemijska, duhanska i prehrambena industrija; razvijeno je tiskarstvo. Riječna luka s brodogradilištem. Veliko željezničko čvorište; međunarodna zračna luka. Na Dnjepru uzvodno od grada 1964–66. izgrađeno je 110 km dugo Kijevsko akumulacijsko jezero s hidroelektranom. – Prvi tragovi ljudske prisutnosti na području Kijeva mogu se pratiti od paleolitika. Današnji je grad nastao u VI–VII. st. kao središte Poljanâ, a u ljetopisima se prvi put spominje 860. Novgorodski vladar Oleg (Olah) osvojio je grad 882. i pretvorio ga u prijestolnicu Kijevske Rusije. Od IX. do XII. st. značajno trgovačko, obrtničko i kulturno središte. Nalazio se na znamenitom trgovačkom putu između sjeverne Europe i Bizanta. Slabi propašću Kijevske Rusije, a pošto su ga 1240. zauzeli Mongoli, gospodarski propada. Godine 1362. došao je pod vlast Litve; od 1471. bio je središte Kijevskoga vojvodstva. Nakon sklapanja Lublinske unije (1569) ušao je u sastav Poljske. Ustanak ukrajinskoga hetmana B. Hmeljnickoga protiv Poljske završio je sjedinjenjem Ukrajine s Rusijom (1654). Kijev je u Ruskome Carstvu ponovno postao gospodarsko i kulturno središte ukrajinskih zemalja (1708. postao je središte Kijevske gubernije, 1781. Kijevskoga namjesništva i opet 1797. Kijevske gubernije). Na početku XIX. st. Kijev je postao središtem ukrajinskog nacionalnog pokreta. Godine 1818. u njemu je započela djelatnost dekabrista. Na početku 1918. u Kijevu je proglašena Ukrajinska Republika. Od 1918. do 1920. u gradu su se smjenjivale njemačke, ukrajinske, bjelogardijske i poljske postrojbe. Godine 1934. Kijev je postao glavni grad Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike. U II. svjetskom ratu bio je pod njemačkom okupacijom od 20. rujna 1941. do 6. studenog 1943., kada su postrojbe Crvene armije ušle u grad.

Kijev. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31415>.