električni energetski vod

ilustracija
ELEKTRIČNI ENERGETSKI VOD, dvostruki visokonaponski vod

električni energetski vod, sastavni dio električnih energetskih mreža koji služi za vođenje električne energije među raznim točkama mreže. Vod se gradi nad zemljom (nadzemni ili zračni vod) ili se polaže kao podzemni ili podvodni kabel. Visokonaponski nadzemni vod za prijenos električne energije na velike udaljenosti naziva se dalekovod.

Osnovni su dijelovi nadzemnoga voda vodiči, izolatori, stupovi i dijelovi za uzemljenje. Električna struja protječe električnim vodičima od čistih kovina ili do slitina s dobrom električnom vodljivošću i s dovoljnom mehaničkom čvrstoćom. Slitine su obično čvršće od čistih kovina, ali su nešto manje električne vodljivosti. Vodiči su kružnoga ili približno kružnoga presjeka; oni s manjim presjekom sastoje se od jedne žice, a s većim od više žica pletenih u uže. Kao materijal za vodiče nadzemnih vodova, od čistih kovina rabi se samo aluminij, dok se bakar, premda boljih električnih i mehaničkih svojstava, zbog veće cijene u te svrhe ne upotrebljava. Za veće raspone, kakve imaju visokonaponski vodovi, užad od aluminija nije dovoljno čvrsta. Najčešće se upotrebljava aluminijsko-čelični vodič poznat kao alučel, u kojem aluminijski plašt služi za vođenje struje, a čelična jezgra preuzima mehanička naprezanja. Od slitina za vodiče u Europi je najpoznatiji Aldrey (99% aluminija uz male udjele magnezija, silicija i željeza), od kojega se prave užeta ili se njegove žice upotrebljavaju u kombinaciji s čeličnima, poput alučela. Sve se više rabi i užad od čeličnih žica obloženih tankim slojem aluminija te od nekih posebnih, termički otpornih materijala.

Za vodove s električnim naponom do 200 kV postavlja se po jedan vodič za svaku fazu. Za vodove s naponima višima od 300 kV uzimaju se dva ili više vodiča za svaku fazu na razmaku od 30 do 60 cm, koji su uzduž voda međusobno spojeni na svakih nekoliko desetaka metara (vodiči u snopu). Snop se upotrebljava da bi se izbjegla pojava korone (električno izbijanje zbog jakog električnog polja uz vodič). Vodiči nadzemnih vodova najčešće se ne oblažu izolacijom (tzv. goli vodiči), pa radi sigurnosti moraju biti dovoljno visoko iznad tla. Za srednjonaponske i niskonaponske nadzemne vodove upotrebljavaju se i vodiči s izolacijom (izolirani vodiči).

Stup je uporišna konstrukcija na koju se pričvršćuju vodiči nadzemnoga voda. Temelj je dio stupa ukopan u tlo, trup je dio stupa kojim se postiže potrebna visina vodiča nad tlom, s pomoću konzola se postiže prikladan raspored i razmak vodiča na stupu i duž raspona, vršak je dio stupa na koji se postavlja zaštitno uže. Stupovi su najčešće izgrađeni od čelika, drva ili armiranog betona, a za vodove niskih napona i od polimernog materijala (poliester). Prema namjeni, razlikuju se nosivi i zatezni stupovi. Nosivi stupovi služe samo za nošenje vodiča a zatezni stupovi također nose vodiče, ali služe i za zatezanje vodiča. Različiti vodovi, koji se pružaju paralelno mogu imati zajedničke stupove (dvostruki ili višestruki stupovi).

Zaštitno uže od pocinčanog čelika služi kao zaštita od udara munje u fazne vodiče. Postavljeno je iznad faznih vodiča i izravno je spojeno sa stupom i uzemljeno preko konstrukcije stupa ili dozemnog vodiča te uzemljivača. Izolatori nose i električki izoliraju vodiče od stupa. Najčešće su izrađeni od elektroporculana, kaljenoga stakla i silikonske gume. Pričvršćeni su na konzole stupa. Potporni izolatori rabe se za vodove niskog napona i nižih srednjih napona, a ovjesni izolatori za vodove srednjih i visokih napona.

električni energetski vod. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 7.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17577>.