STRUKE:

Alep

ilustracija
ALEP, citadela
ilustracija1ilustracija2

Alep (arapski Ḥalab [ḥa'~], novoaramejski Holob, odatle latinski Aleppo), grad i upravno središte istoimenoga guvernata na rijeci Kuvejk (Quwayq), sjeverozapadna Sirija; 2 132 100 st. (2004); metropolitansko područje 3 403 000 st. (2013). Jedan od najstarijih i najvažnijih gradova Orijenta. Trgovačko i industrijsko središte; željezničko raskrižje i međunarodna zračna luka. Industrija tekstila (vuneni i svileni proizvodi), tkaonice ćilima, kemijska, farmaceutska i elektrotehnička industrija, tvornice šećera, sapuna i cementa. Sveučilište (osnovano 1958), glazbeni institut; nacionalni muzej (vrijedni arheološki izlošci). U starome dijelu grada, koji je od 1986. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine, ističu se citadela iz XII. st. koja dominira nad gradom, Velika ili Zaharijina džamija izgrađena u XII. st., pregrađena u XIV. i XV. st., medrese, hanovi (XV–XVII. st.) i bazar. – Osnovan u II. tisućljeću pr. Kr., priznavao vlast Hetita, Egipćana i Asiraca, bio pod Ahemenidima dok ga nije osvojio Aleksandar III. Veliki. Seleukidi su osnovali novi grad (Beroia). God. 65. pr. Kr. osvojili ga Rimljani, 683. Arapi, 1070. Seldžuci, 1260. Mongoli i potom egipatski mameluci, 1516. pripao Osmanskom Carstvu, od 1918. u britanskim rukama, a od 1920. do kraja II. svjetskoga rata pod francuskom upravom. Otada u sastavu neovisne Sirije.

Alep. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1598>.