daće ili dažbine, skupni naziv za sva podavanja koja su stanovnici nekog upravnog područja dužni davati ili plaćati nosiocu porezne vlasti.
U urbarskim propisima, daće su podavanja (praestationes urbariales) koja je kmet, odn. podložnik obvezan plaćati svojemu feud. gospodaru za uživanje zemlje. U različitim zemljama i u različitim fazama razvoja feud. društva daće su bile vrlo različite, a često su ovisile i o samovolji feud. gospodara. Podavanja su se ugl. dijelila na osobna i stvarna. Visina daća ovisila je o veličini selišta (sela, sesije). Kmetovi koji su uživali cijelo selište bili su cjeloselci. Osobna podavanja sastojala su se ugl. u davanju radne snage za obavljanje poslova na gospodarovu imanju. Takva su se podavanja nazivala rabota, tlaka, gospodčina. Određivala su se ili po glavama ili po selištima. U ime stvarnih podavanja davao se dio od svakoga žitnog ili vinskog prinosa (naturalna renta), a plaćalo se i u novcu (novčana renta, careva perpera). Stvarna daća varirala je od jedne devetine ili desetine do četvrtine, trećine ili čak polovine prinosa (→ desetina). S obzirom na predmet, razlikuju se arenda (zemljarina, zemljišćina), kućarina (dimnica), čabar (gornica, vinogradarina), pašarina, žirovina (brebno, od tova životinja) te daće od različitih vrsta gosp. djelatnosti: mlinarina, krčmarina, kotlarina i dr. – S vremenom se značenje pojma daće sve više suzivalo, tako da potkraj XIX. st. označuje samo grad. i općinske neizravne poreze, a u terminologiji tzv. municipalnih financija obuhvaća sveukupna grad. i općinska davanja.
