STRUKE:

crepuscolari

crepuscolari [krepuskola:'ri] (poeti crepuscolari) (tal.), sutonski pjesnici, naziv kojim je kritika izrazila uvjerenje o polaganoj agoniji velike talijanske poezije. Prvi ga je put upotrijebio kritičar Giuseppe Antonio Borgese 1910. u osvrtu na pjesničke zbirke Marina Morettija, Fausta Marije Martinija i Carla Chiavesa, kako bi terminom poesia crepuscolare označio svojevrsni suton poezije, prevladavajuće prigušene tonove, zagasite boje i razgovorni diskurs. Tzv. sutonjake, koji nikada nisu tvorili pravu pjesničku školu, spaja pobuna protiv dominantnog duha vremena temeljenoga na vitalizmu te radikalan odmak od društveno-političke uloge poezije, koju su napose afirmirali Giosuè Carducci, Giovanni Pascoli i Gabriele D’Annunzio. Odbacuju sigurnost pjesničkoga subjekta koji je u njih razapet između melankolije i ironije te, prepoznajući iluzornost javne uloge poezije i gubeći povjerenje u njezinu vrijednost, tragaju za novim jezičnim sustavom i pjesničkim imaginarijem koji ne bi falsificirao realnost. Motivi provincijske ustajalosti, sivila građanske svakodnevice, izblijedjelih slika, otrcanosti bolnica, hladnoće napuštenih crkava i nezgrapnosti služinskih ljubavi prkose veličanju moći i danuncijevskom idealu intenzivna i otmjena života, kao znamenje nepotpunosti i egzistencijske nelagode. Ishodišna je točka njihove poezije Pascolijeva poetika »malih stvari«, a otvoreno su odbacivali klasicizam, D’Annunzijev nametljiv sjaj i estetističko-vitalističku poeziju. Uzori im se mogu pronaći u francuskim i flamanskim pjesnicima (Jules Laforgue, Francis Jammes, Albert Samain, Maurice Maeterlinck, Georges Rodenbach), u atmosferi D’Annunzijeve Rajske pjesni te u poetici Pascolijevih zbirki Tamarisi i Castelvecchijske pjesme. Među mnogobrojnim »sutonjacima« treba spomenuti Corrada Govonija, nerijetko nazivanoga začetnikom, Guida Gozzana, možda najistaknutijega predstavnika, Sergia Corazzinija, M. Morettija te donekle Alda Palazzeschija.

crepuscolari. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12706>.