Buhara (ruski Бухара [buhara']) ili Buxoro [buxo'ro] (uzbečki), grad u dolini rijeke Zeravšan u Uzbekistanu, upravno središte istoimene oblasti; 241 300 st. (2006). U okolici bogata ležišta prirodnoga plina. Preradba krzna (karakul), proizvodnja svile, pamučna i prehrambena industrija, obradba zlata i bakra, ćilimarstvo. Mnogi spomenici islamske arhitekture uvršteni su 1993. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine: mauzolej Ismaila Samanija (IX. i X. st.), minaret Kaljan (1127), džamija Magoki-Attari (XII. st., pregrađena u XVI. st.), džamija Kaljan (1514), medrese Ulug-beg (XV. st., pregrađena u XVI. st.), Miri-Arab (XVI. st.) i Abdulaziz-kan (XVII. st.) i dr. Kazalište, muzej. Turizam. Međunarodna zračna luka. – Buhara se u ispravama spominje u VI. st. Kada su je Arapi osvojili 709., već je poznata kao trgovačko i kulturno središte srednje Azije. Godine 1220. osvojio ju je i razorio Džingis-kan. Potkraj XIV. st. potpala je pod Tamerlanovu vlast; na početku XVI. st. zauzeli su je uzbečki vladari (kanovi), pa je ona postala glavnim gradom Buharskoga Kanata. Nakon kratkotrajne iranske okupacije u XVIII. st. Buharom su zavladali uzbečki emiri iz dinastije Mangit (1753–1920). Emirat Buhara potpao je 1868. pod protektorat Rusije. Godine 1920. svrgnut je posljednji emir i proglašena Buharska Narodna Sovjetska Republika (1920–24). Od 1924. grad i oblast Buhara pripadaju Uzbečkoj SSR, odnosno od 1991. neovisnom Uzbekistanu. Grad je bio oštećen u potresu 1976.
