Besançon [bəzᾶs'], grad i upravno središte departmana Doubs u istočnoj Francuskoj, nedaleko od granice prema Švicarskoj; 117 912 st. (2019). Sjedište je regionalnoga vijeća Bourgogne-Franche-Comté. Leži u podnožju Jure, na rijeci Doubs, oko 80 km istočno od Dijona. Okružen je brežuljcima (300 do 620 m visine) s vojnim utvrdama (Beauregard, Bregille, Chaudanne i dr.) izgrađenima u XIX. st. U povijesnome središtu grada smještenome na meandru rijeke Doubs mnogobrojni su arhitektonski spomenici iz različitih povijesnih razdoblja: ostatci rimskog amfiteatra iz I. st., slavoluk Marka Aurelija (II. st.), Vaubanova vojna utvrda na brežuljku Saint-Étienne (građena 1678–1771; od 2008. zajedno s 11 drugih Vaubanovih utvrda na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine), romaničko-gotička katedrala Saint-Jean (XI–XIII. st., s baroknim dogradnjama iz XVIII. st.), gradska vijećnica i palača pravde (XVI. st.), gradske palače iz XVI–XVIII. st., sinagoga u maurskome stilu (XIX. st.) i dr. Sveučilište (od 1691., preseljeno iz Dolea) s nekoliko instituta (likovnih umjetnosti, za primijenjenu lingvistiku), znanstveno-tehnološki park Temis; muzeji (umjetnički i arheološki osnovan 1694., povijesni, muzej Pokreta otpora). Središte je francuske industrije satova; uz tradicionalnu tekstilnu industriju (umjetna svila) i preciznu mehaniku u suvremeno doba razvija se informatička industrija i biotehnologija. Rodno je mjesto Victora Hugoa i braće Lumière. – U antičko doba Vesontio, isprva naselje galskog plemena Sekvanaca, pa rimski grad, od kraja III. st. do pada Zapadnorimskog Carstva središte provincije Maxima Sequanorum. U srednjem vijeku gradom vladaju nadbiskupi kao svjetovni vladari 1043–1290., potom je slobodni carski grad Svetoga Rimskoga Carstva sve do 1654. kada je pripao španjolskoj kruni. Francuska vojska zauzela je 1674. grad koji je mirovnim sporazumom u Nijmegenu 1678. i formalno pripao Francuskoj te je postao središte povijesne pokrajine Franche-Comté.
