Tunis, glavni grad i luka Tunisa; 638 845 st. (2014), šire gradsko područje 2 359 721 st. Leži na zapadnoj obali plitke lagune El-Bahira (Tunisko jezero), koja ga dijeli od Tuniskoga zaljeva. Sastoji se od staroga, arapskog, i suvremenog, europskog dijela. U starome zbijenom dijelu grada nalazi se islamsko sveučilište Ez-Zitouna (osnovano 737., obnovljeno u IX. st.), Velika džamija građena u XIII. st. i veći broj zgrada iz XIII–XV. st. Medina u Tunisu uvrštena je 1979. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Tunis je kulturno (nekoliko sveučilišta, kazališta, nacionalni muzej Bardo s bogatom zbirkom antičkih mozaika i dr.), gospodarsko i financijsko središte zemlje. Industrijske zone s tvornicama tekstila, sagova, kemikalija, građevnoga materijala, prehrambenih proizvoda i metalurgijom nalaze se na gradskoj periferiji. U ukupnoj industrijskoj i obrtničkoj proizvodnji zemlje Tunis sudjeluje s približno 50%. Tunis je željezničko i cestovno čvorište sa živim zrakoplovnim (međunarodna zračna luka Carthage; 5 milijuna putnika, 2014) i lučkim prometom; 10 km dug plovni kanal kojim prolaze i oceanski brodovi veže ga s predlukom La Goulette.
